Krk, (IKA) – Uoči blagdana sv. Kvirina, zaštitnika Krčke biskupije i Grada Krka, 3. lipnja, u njemu posvećenoj crkvi, danas u funkciji Katedralne riznice, predstavljen je novi postav sakralne izložbe motiviran jednim od najistaknutijih predstavnika venecijanskog slikarstva na prijelazu iz prve u drugu polovicu 14. stoljeća – Paolom Venezianom.
Izložbu, uz nastup katedralnog zbora, predstavili su krčki župnik Anton Valković, predstojnik Ureda za crkvenu umjetnost i kulturna dobra Krčke biskupije Zvonimir Seršić i generalni vikar Krčke biskupije Franjo Velčić, postav je proglasio otvorenim krčki biskup Ivica Petanjak.
Izložbom su pored stalnih eksponata, poput Frankopanske pale (1477.) te Raspetog Krista s Marijom i Ivanom (1370.), predstavljene sljedeće umjetnine: poliptih sv. Lucije Paola Veneziana (1333. – 1345.) iz istoimene jurandvorske opatije, antependij s prizorom krunjenja Bogorodice i svecima Jakovom i Stjepanom nepoznatoga venecijanskog majstora (1358.) iz župne crkve u Dobrinju (nastao po kartonu Paola Veneziana), triptih sv. Ivana Jacobella del Fiore (15. stoljeće) iz župne crkve u Omišlju, triptih sv. Mihovila Paola Campsa (1514.) iz župne crkve u Baški, Bogorodica s djetetom Paola Campsa (16. stoljeće) iz vrbničke Zbirke Desetinec i Bogorodica s djetetom nepoznatog autora (15. stoljeće) iz krčke katedrale.
Ovogodišnja izložba, istaknuo je Seršić, nosi naziv Paolo Veneziano jer u njezinom je središtu vrijedan poliptih sv. Lucije iz istoimene jurandvorske crkve, a uz njega i antependij s prizorom krunjenja Bogorodice i svecima iz župne crkve Sv. Stjepana u Dobrinju. Svaka ozbiljna stvar ima svoje kanone i pravila, pa tako i svako ozbiljno umjetničko djelo, posebice ono religiozne tematike. U te okvire spadaju izvori, što znači da svako religiozno umjetničko djelo mora po nečemu biti naslikano, a koristimo li stručno terminologiju, riječ je o ikonografskom izvoru. Složit ćemo se svi, tumačio je nadalje Seršić, oko zaključka da je najznačajniji ikonografski izvor za takva djela upravo Sveto pismo. Riječ je djelima koja su nastala kao izraz vjere i pobožnosti u kojima se nalaze opisi Kristova i Marijina života, kao i opisi života svetaca, a čime su se, naposljetku, služili i umjetnici kako bi stvarali svoja umjetnička djela. Za palu sv. Lucije Paola Veneziana, rekao je u predstavljanju Velčić, moramo kazati kako je to jedan od najvećih i najdragocjenijih umjetničkih spomenika ne samo na području otoka Krka već i čitave Krčke biskupije. Radi se o umjetnini koja ima svoju povijest, i koja je naslikana, o čemu piše i krčki biskup Josip Srebrnić, između 1333. i 1345., tj. u prvoj polovici 14. stoljeća. Paolo Veneziano nije radio sam, već zajedno sa svojim ocem, bratom i sinovima, iz čega možemo zaključiti kako se radi o venecijanskoj umjetničkoj radionici koja je najavila prelazak iz gotike u renesansu, što je, u pojavi perspektive, vidljivo i na poliptihu sv. Lucije. Početkom 20. stoljeća, tumači Velčić, umjetnina se nalazila u jurandvorskoj crkvi Sv. Lucije, i to sve do 1913. kada preko Pule biva dostavljena u Beč gdje je i restaurirana u Austrijskom uredu za čuvanje spomenika. Zbog posljedica izbijanja Prvoga svjetskog rata i novih političkih prilika, poliptih se nije vratio u Jurandvor već je odnesen u Italiju te izložen najprije u Trstu, a potom i u Kopru. Po izbijanju II. svjetskog rata sakriven je u blizini Udina. No, svo to vrijeme tadašnji krčki biskup Srebrnić svim se silama trudio i na sve se moguće načine zauzimao za njegov povratak na otok, što se naposljetku i dogodilo, krajem 1944. godine. Govoreći o Paolu Venecijanu kao velikom majstoru, navodi Velčić, njegova se djela nalaze diljem naše obale, ali i u zbirkama najznačajnijih svjetskih galerija i muzeja, s time da poliptih sv. Lucije, krenemo li s njegovom analizom, u svome središtu sadrži prikaz svetice koja, zanimljivo, nije predstavljena poput mučenice, pa čak nema ni svoje uobičajene atribute (pladanj s očima), dok sa svake strane nailazimo na po četiri prizora iz njezina života i mučeništva. Upravo prvi prikaz na kojem sv. Lucija uz grob sv. Agate moli za ozdravljenje svoje majke, jedan je od najindikativnijih, obzirom da izvrsno ilustrira prijelaz gotike u renesansu, što je najočitije u perspektivi ciborija i same grobnice, kako bi se sugerirala dubina. I dok se u donjem dijelu poliptiha nastavljaju prizori iz života svetice, u središtu gornjeg dijela prikazani su Kristovo raspeće i Navještenje, ali i portreti sljedećih svetaca: sv. Kvirina, sv. Ivana Krstitelja, sv. Andrije i sv. Gaudencija. Međutim, ikonografski gledano, primjećuje Velčić, postoji jedan problem vezan uz prikaz sv. Kvirina, budući da je naslikan bez mitre i uobičajenih atributa, samo s venecijanskim križem, što je neke povjesničare umjetnosti navelo na tumačenje da se ovdje ipak ne radi o sv. Kvirinu, već o sv. Marku Evanđelistu. No, unatoč tim nedoumicama, preostaje nam da istinski cijenimo ovo vrhunsko slikarsko ostvarenje što je stoljećima bilo izloženo u opatiji sv. Lucije u Jurandvoru, zaključuje Velčić.
Izložba Paolo Veneziano ostaje otvorena tijekom čitavog ljeta, a postav je u lipnju moguće razgledati svakim danom od 9.30 do 12.30 sati, s time da će tijekom srpnja i kolovoza izložba biti otvorena i u poslijepodnevnom terminu.