Iako encikliku „Laudato si” neki smatraju ekološkom, ona je i socijalna jer poziva na promišljanje o tome kakav svijet želimo ostaviti onima koji će doći poslije nas. Kako je od njezina objavljivanja prošlo pet godina Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK odlučio je organizirati međunarodni simpozij, čije je održavanje odgođeno zbog pojave i širenja bolesti COVID-19, sa željom da se probudi zanimanje javnosti za encikliku, rekao je mr. Ancić. Spomenuo je kako je simpozij, uz 5. Socijalni tjedan, jedan od glavnih događaja u programu za ovu godinu Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve.

mr. sc. Zvonimir Ancić

Komentirajući je li posao Crkve ekologija mr. Ancić je rekao kako je čovjek put Crkve. „Čovjek živi u prirodnom okruženju, i kada govorimo o ekologiji trebamo imati pred očima antropologiju, odnosno čovjeka promatrati kao tijelo, kao psihu i kao duhovno biće. Pritom je jako bitna moralna etička dimenzija. Papa govori o etičkoj dimenziji. Većina naših problema polazi od krive prosudbe. Crkvi je mjesto u tome da upozorava na stvoreno, a stvoreno nas upozorava na onoga tko je naš stvoritelj. Priroda i svijet nisu samo pozornica u kojoj smo smješteni. Ni nas ne bi bilo da nemamo prirodu koju nam je Bog darovao. I tu bih smjestio ekološko obraćenje. Samo obraćenje u kršćanskoj duhovnosti ima veliko značenje. Stoga nas Papa upozorava da se trebamo obratiti i vratiti na pravi put.”

Mr. Ancić je, uz ostalo, izrazio nadu da će simpozij biti održan od 16. do 24. svibnja, u tjednu kada je papa Franjo najavio Tjedan enciklike „Laudato si”.

dr. sc. Đurica Pardon

Povezujući encikliku „Laudato si” s aktualnom problematikom virusa COVID-19 dr. Pardon je rekao da nam to pokazuje koliko smo krhka bića i kako nismo neovisni o drugim živim bićima. U osvrtu na reakciju Crkve koja u novonastaloj situaciji poduzima sve da se zaštiti ljudsko zdravlje naglasio je da su „kršćani pozvani biti primjer drugima kako se brine za svijet, što je i središnja misao „Laudato si”, pa i u primjeru koronavirusa kršćani su pozvani brinuti se  za vlastito zdravlje, za svoje i dobro drugih, biti oslonac jedni drugima”. Dodao je, pritom, da smo pozvani brinuti se i za zdravu hranu, okoliš i sl. „Zadaća je da to činimo iz svojeg vlastitog uvjerenja. Papa naglašava kako je dio naše kršćanske vjere brinuti se za prirodu i za druge ljude, i za druga bića i cjelokupnu prirodu”.

Na temelju iskustva župnika dr. Pardon je ukazao na nedostatak svijesti o odgovornosti za zajedničko dobro. „Odgajani smo u odnosu naspram zajedničkih dobara kao da je to ničije. Svijest da svi sudjelujemo u stvaranju zajedničkog dobra proizlazi iz jednostavnog razloga što nemamo ideju o porijeklu svega toga… Jednostavno je iščezlo iz svijesti to – ako se brinem za svoje dobro treba se gledati i da se jednostavno brinem za opće dobro. Lijepa je ideja da mi kao kršćani trebamo biti uvjereni u to da se brinemo za opće dobro”. Podsjetio je da priroda u načelu ne samo da vraća kaznom za nebrigu, nego i nagrađuje kada se bar malo dobro napravi. Kao najveći problem u kružnom gospodarstvu istaknuo je lijenost. „Ljudi ne samo da to ne ubrajaju sebi kao zaslugu na putu za nebo, nego su lijeni učiniti one korake koje bi trebali. Na svijet trebamo gledati kao na cjelinu i svako moje djelo može ga poboljšati ili unazaditi”.

prof. dr. sc. Slaven Dobrović

Govoreći iz civilnog sektora dr. Dobrović je primijetio kako je svijet danas usmjeren na usku prizmu, i kao da nema nikoga tko gleda na cjelinu. „Enciklika govori o cjelovitom pogledu na cijeli svijet. Ona ukazuje na odgovornost kao i da se ne možemo orijentirati samo na sebe. Zemlja nudi resurse za razvoj društava, ekonomija raste i jako je usmjerena i povezana s materijalnim. Društvo je okrenuto ka jednosmjernosti, puno se uzima i baca, puno se troši i na vojne potreba, a svega 2% od toga bi bilo dovoljno za rješavanje gladi u svijetu. Isto tako prelako se odričemo odgovornosti prema onome što posjedujemo, stvaramo problem i u neravnoteži smo s ekologijom i svijetom”.

Dr. Dobrović je ukazao i na nužnost promjene stila života, jer smo svi pozvani na dijalog, na buđenje svijesti da postajemo odgovorna bića u odgovornom društvu. Naglašavajući kako je priroda u cikličnosti sama u sebi harmonija govorio je i o važnosti kružnim gospodarenjem otpada. „Sve ono što uzimamo i služimo se trebamo staviti nakon korištenja ponovno u uporabu. U Hrvatskoj imamo jedan ili dva takva centra za prihvat stvari za ponovnu uporabu, i to su vrijedne inicijative za smanjivanje otpada. Pogledajmo i na biootpad koji imamo svaki dan. On ide u kompost koji sadrži sve ono što nedostaje našem tlu. Potrebno je otpad konvertirati tako da se ponovno koristi. Primjere pružaju gradovi i općine poput Preloga, Osijeka i Krka.” Također je spomenuo da kršćani moraju odustati od negiranja problema, kao i od nehajne bezbrižnosti i slijepog povjerenja u tehnologiju da će ona riješiti sve probleme.