„Kršćansko lice kulture”: Predstavljen zbornik radova „Vjera, kultura i umjetnost u susretu“
Predstavljen zbornik radova „Vjera, kultura i umjetnost u susretu“
Dubrovnik (IKA)
U sklopu manifestacije „Kršćansko lice kulture u 2023.“ u Dubrovniku je 27. ožujka u dvorani Ivana Pavla II. u samostanu sv. Klare predstavljena knjiga „Vjera, kultura i umjetnost u susretu“.
O knjizi su govorili autori prof. dr. sc. Ivica Žižić i doc. dr. sc. Hrvoje Kalem te predstavljač izv. prof. dr. sc. Boris Vulić. Zbornik radova izdao je Hrvatski dušobrižnički ured iz Frankfurta na Majni.
Predstavljač zbornika Vulić je izrazio zadovoljstvo što je u Dubrovniku te je prenio pozdrave đakovačke Crkve dubrovačkom biskupu i svima prisutnima. Osvrnuvši se na knjigu rekao je da će njegovo izlaganje biti predvorje iz kojeg će se stupiti u samo djelo. Prije nego što stupimo u bilo koje djelo u njegovu se predvorju nalaze portreti autora koji su napisali to djelo, kazao je.
U daljnjem izlaganju predstavljač se upitao koliko je to predvorje važno za samo djelo. „Može li se u djelo ući na drugi način a da ne susretnemo portrete autora?” Predstavljanje knjiga nije lišeno dvosmislenosti i izokrenutosti, napomenuo je i dodao da predstavljanje nekog djela može postati „sajam taštine ako se samo bavimo osobom autora”.
„Postavlja nam se ključno pitanje što je autor, ne tko je autor jer bi to bilo previše banalno pitanje”, istaknuo je predstavljač. S odgovorom na to pitanje uhvatio se u koštac jedan od najznačajnijih mislilaca 20. stoljeća Michel Foucault te je na tu temu održao glasovito predavanje pred francuskim filozofskim društvom godine 1969.
Profesor Žižić je rekao da je tema „Vjera, kultura i umjetnost u susretu“ bila tema godišnjeg pastoralnog skupa hrvatskih svećenika, đakona, pastoralnih suradnika zapadne Europe. Taj skup je logičan slijed svega onoga čime se inače bave pastoralni i teološki skupovi u Njemačkoj, objasnio je u uvodnom djelu. Kultura i umjetnost nova su teološka mjesta i mnogi su predmeti teološkog interesa posebno zadnjih dvadeset godina u Hrvatskoj. Prošla su vremena kada se umjetnost i kultura smatrala kao neka vrsta dekora, izvanjskog uresa liturgijskih slavlja. Posljednjih 20-tak godina teolozi u Hrvatskoj su pronašli kulturu i umjetnost kao mjesto plodnoga mišljenja kršćanske vjere, objave i posebnog kršćanskog iskustva. Različiti su razlozi zbog kojih je do toga došlo. To je sigurno došlo od umjetnika, primijetio je, i ljudi koji se nalaze u kulturi, koji su nakon dugog razdoblja relativne distance od Crkve ponovno našli potrebu da i teološkim rječnikom progovore o svojim djelima.
Autor Žižić je kroz tri članka pokušao rekonstruirati, odnosno dati teološki pregled odnosa između vjere, kulture i umjetnosti. Prvi tekst je otajstvo ljepote koji odgovara koji je odnos između vjere i estetike u filozofskom, kulturološkom i teološkom kontekstu. „Predivan odnos umjetnosti i vjere može se vidjeti iz jednog umjetničkog djela koje je izloženo svima a to su vratnice hvarske katedrale autora Kuzme Kovačića. To spada u najljepše djelo hrvatske suvremene religiozne tematike”, ustvrdio je, a posebna simbolika je u tome jer su to vratnice koje dijele profano od svetoga. Crkva je ne samo naručiteljica umjetničkih djela nego i prostor umjetničkog stvaranja.
Docent Kaleb je u uvod u temu rekao da sam naziv manifestacije „Kršćansko lice kulture“ kazuje i otkriva pravu narav kulture odnosno govori nam kako kultura ne može biti neutralna. Teško da kultura može biti neutralna ili gola kultura, ustvrdio je i pojasnio kako se događa da kultura pod maskom neutralnosti odbija religiju kao svoju supstancu. Odbacujući religiju tada takva takozvana ‘neutralna kultura’ zapravo odbacuje ljudsku osobu u svim njezinim transcendentalnim dimenzijama. Kultura koja želi biti politički korektna našla je svoj drugi korelat, nadahnjuje se na nečem drugome i tako zadobiva svoje lice. Svaka kultura ima nešto na čemu se nadahnjuje i to je njezina supstanca. Kultura koja se nadahnjuje na nečemu što nije stvarno, bezuvjetno nego se samo zaogrnulo atributima bezuvjetnog i krajnjeg, je kultura koja može postati rušilačka. Tada lice kulture dobiva antikršćanski karakter. „Kršćansko lice kulture koje se nadahnjuje onim što je istinski bezuvjetno, to jest što ima za nas snagu uništiti ili spasiti našu egzistenciju”, poručio je predstavljač, ostaje protukultura kulturi koja se pod maskom neutralnosti želi pokazati kao posrednica i spasiteljica smisla ljudskog života.
U uvodnom dijelu večeri sve prisutne je pozdravila i zahvalila na dolasku predsjednica Vijeća za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije Marijeta Radić. Predstavljajući goste izrazila je zadovoljstvo zbog predstavljanja zbornika i istaknula da su vjera, kultura i umjetnost nerazdvojivi te da se nadopunjuju. Pozvala je sve prisutne na zatvaranje manifestacije koje će se održati koncertom 31. ožujka u crkvi Male braće na Stradunu.