Skup je otvorio dekan Fakulteta hrvatskih studija prof. dr. sc. Stjepan Ćosić, istaknuvši kako je to 18. po redu skup u nizu pod nazivom „Tihi pregaoci“, čime je to jedan od najdugovječnijih znanstvenih nizova na Fakultetu hrvatskih studija.

Takve je skupove godine 2000. započeo profesor Pavao Knezović, koji je zajedno s akademikom Radoslavom Katičićem osmislio okvire istraživanjima i radnim elanom oko sebe okupljao priznate i brojne mlade djelatnike te tako postavio stabilne temelje istraživanjima duhovne povijesti te latinskoga i hrvatskoga kršćanskoga stvaralaštva na hrvatskom i bosanskohercegovačkom području.

Dekan Ćosić istaknuo je i kako je bitna novina ovogodišnjega skupa proširenje njegova tematskoga okvira, pa se umjesto lika i djela pojedinoga franjevca, sada kreće putem istraživanja i članova drugih redovničkih zajednica, njihovih ideja, ostvarenja, životnih i redovničkih ideala, organizacijskih sustava, vizija i misija, a sve kako bi se proniknulo u duhovne potrebe naše i opće europske civilizacije kakva se gradila od kasne antike do danas.

Predstojnica Odsjeka za povijest Fakulteta hrvatskih studija prof. dr. sc. Mirjana Matijević Sokol iskazala je zadovoljstvo novim, proširenim tematskim okvirom kao i činjenicom da se nakon nekoliko godina ponovno obnavlja taj niz. Istaknula je kako ovogodišnji skup želi vrjednovati bogati opus hrvatskih redovnika u okvirima širega europskoga konteksta; samim time rezultati skupa koji će se objaviti u zborniku radova, predstavljat će nezaobilaznu istraživačku točku u novim sustavnim istraživanjima redovništva u Hrvata.

Skup je dio znanstvenoga projekta Fakulteta hrvatskih studija pod nazivom Tihi pregaoci: redovnički prinosi hrvatskoj i europskoj kulturi, na kojem surađuju: doc. dr. sc. Marko Jerković, voditelj; prof. dr. sc. Mirjana Matijević Sokol; prof. dr. sc. Stipan Tadić; doc. dr. sc. Lucija Krešić Nacevski; Petar Bilobrk, mag., Petar Ušković Croata, mag. i Marko Marina, mag. Projekt je započeo u listopadu 2020. godine te je predviđeno trajanje do 2026. Namjera je projektnoga tima nastaviti održavanje skupova i objavljivanje zbornika Tihi pregaoci, izlagati redovničku kulturu, način života i umna obzorja hrvatskoga redovništva te snažnije razmotriti njegov prinos hrvatskoj nacionalnoj i općoj europskoj kulturi. Samostani spadaju među glavne pokretače razvoja konceptualno-duhovnih i institucionalno-organizacijskih formi kršćanskoga društva pa se tim širim i poredbenim načinom rada želi steći jasniji uvid u tijekove izgradnje europske kulture, odnosno njezine hrvatske nacionalne osnovice.

Dvodnevni znanstveni skup „Biografija, hagiografija, karizma: funkcionalizacija teksta i kulturni spomen u hrvatskim i europskim redovničkim zajednicama“ bio je posvećen jednoj od središnjih tema redovničke i uopće kršćanske kulture, temi odnosa redovničkih zajednica prema svetom i karizmatičnom. U tom smislu na skupu se raspravljalo o tome kako pripadnici redovničkih zajednica pristupaju pisanju biografskih i/ili hagiografskih tekstova te kako se stvaraju hagiografske predaje; koja je uloga biografsko-hagiografskih tekstova u stvaranju identiteta zajednice, odnosno koja je funkcija teksta u oblikovanju idealâ; kako se u redovničkim zajednicama doživljava i definira karizma te koji su se pojedinci istaknuli u održavanju ili obnovi idealâ; kako društveno-kulturni konteksti utječu na doživljaj i spomen na istaknute (a manje poznate) pojedince te može se li o njima govoriti kao o karizmatskim osobnostima. Razmatranjem tih pitanja željela se potaknuti šira znanstvena rasprava o kulturnom spomenu europskoga i hrvatskoga društva u dugom trajanju, odnosno bolje razumjeti kako se kroz medij pisane riječi unutar redovničkoga stvaralaštva postupno oblikuju neka od temeljnih načela kršćanske kulture. Kako bi ostvarili što bolje rezultate, organizatori su u rad skupa uvrstili stručnjake raznih disciplina: povjesničare, teologe, sociologe, filologe, teoretičare književnosti, kroatologe i kroatiste. Na taj je način uspostavljen dijalog između različitih struka, koje mogu na različite načine objasniti duhovnu motivaciju pojedinaca u različitim povijesnim razdobljima te kompleksnije i time kvalitetnije sagledati duhovnost hrvatskih i europskih prostora u starijim razdobljima, ali i danas.

Prvoga dana skupa održane su tri sekcije s ukupno jedanaest izlaganja. Sekcije su bile naslovljene: „Karizma i institucionalizacija“; „Funkcionalnost teksta i kultura sjećanja“; „Ideali i institucije“. Naglasak je u radu prvoga dana bio na analizi odnosa između nadahnuća pojedinaca i potrebe da se unutar redovničkih zajednica ustroji stabilan organizacijsko-institucionalni sustav koji će omogućiti trajnost izvornih ideala. Također, razmatralo se pitanje kako biografsko-hagiografski tekstovi služe kao medij očuvanja i prenošenja ideala i duhovnih uzora u kršćanskom društvu.

Drugoga dana skupa, u petak 21. svibnja, s ukupno sedam novih izlaganja održane su još dvije sekcije: „Biografija i hagiografija u tradiciji i moderni“ te „Biografija/hagiografija i identitet zajednice“. U okviru tih sekcija naglasak je bio na očuvanju predaje i duhovnosti u modernom vremenu te na pitanju odnosa suvremenih znanstvenih i društvenih krugova prema redovništvu i temeljima kršćanske kulture. Na kraju se razmatralo i pitanje kako članovi pojedinih redovničkih zajednica utječu na stvaranje nacionalnoga identiteta. U posljednjoj sekciji bilo je riječi i o utjecaju redovništva na očuvanje hrvatskoga i kršćanskoga identiteta u Bosni i Hercegovini te kako se slika o istaknutim pojedincima očuvala u tekstualnoj predaji. Skup se oba dana mogao pratiti uživo u dvorani Zagreb na Kampusu Borongaj i na daljinu preko kanala YouTube Fakulteta hrvatskih studija.

Skup je zaključio doc. dr. sc. Marko Jerković, koji je zahvalio svim sudionicima skupa koji su skup pratili u živo i na daljinu, te Fakultetu hrvatskih studija na inicijativi i podršci oko realizacije samoga skupa, ali i provođenju projekta o Tihim pregaocima. Istaknuo je kako je to jasan pokazatelj usmjerenosti Fakulteta hrvatskih studija na sustavna istraživanja nacionalne hrvatske kulture u okviru kršćanske kulture, što je jedno od temeljnih i prepoznatljivih istraživačkih obilježja Fakulteta.

Na samom kraju, predstavio je nove istraživačko-organizacijske ciljeve projektnoga tima: već u listopadu ove godine Fakultet hrvatskih studija organizira međunarodni znanstveni skup „Autoritet i konsenzus u srednjovjekovnim redovničkim zajednicama“, na kojem će sudjelovati niz renomiranih stručnjaka sa Sveučilišta u Zagrebu, Dresdenu, Heidelbergu, Bochumu, Gentu, Düsseldorfu, Utrechtu, Milanu, Bresci i Tokiju te iz Saske akademije u Leipzigu. Tijekom iduće godine očekuje se izdavanje zbornika radova s ovogodišnjega skupa o Tihim pregaocima, a 2023. održavat će se 19. skup Tihi pregaoci posvećen temi „Autoritet, norme i ideali u hrvatskim i europskim redovničkim zajednicama“.

Izlaganja na skupu „Biografija, hagiografija, karizma: funkcionalizacija teksta i kulturni spomen u hrvatskim i europskim redovničkim zajednicama“ pokazala su kako je, zajedno s antičkim nasljeđem, kršćanstvo temelj na kojem se izgradila europska kultura kao i kultura svih njezinih današnjih nacionalnih sastavnica. Redovničke su zajednice pritom bile nositelji intelektualnoga, društvenoga i vjerskoga razvoja, kreirajući istodobno sveopći kršćanski identitet i zasebne nacionalne identitete, uklopljene u kršćanski univerzalizam. Istraživači okupljeni na skupu postavili su i nove teorijsko-metodološke okvire u istraživanju redovničkih struktura, jasno ukazujući na potrebu precizne interpretacije izvornih tekstova, odnosno na nužnost okretanja izvornoj misli pojedinoga autora. Također, istraživanjem tekstova koji prenose život i djela svetaca i karizmatskih osobnosti idućim naraštajima, izlagači su pokazali na koji način se stvara kulturni spomen i zadržavaju egzemplarni uzorci duhovnoga nasljedovanja u kršćanskome društvu, modeli koji izvornu duhovnost pojedinaca uvijek iznova obnavljaju omogućavajući joj trajnost. Nadalje, skup je pokazao kako je hrvatsko redovništvo kroz povijest nerijetko sukreiralo glavne smjernice razvoja kršćanskoga identiteta Europe. Skup je, potom, akademskoj, ali i široj javnosti ukazao na potrebu da se povijesno-kulturni procesi nužno sagledaju kroz prizmu redovničkih tekstova u kojima se zrcali duhovnost naše civilizacije i našega vremena. Također, povezivanjem općeeuropskih trendova i hrvatske kulture na skupu se pridonijelo istraživanju prijenosa inovativnih ideja i organizacijskih modela iz europskih središta u hrvatske samostanske strukture, ali i iz hrvatskih redovničkih zajednica u europska kulturna središta. Na kraju, može se reći kako hrvatski redovnici, zaslužni „tihi pregaoci“ nisu ni po čemu zaostajali ni za intelektualno-duhovnim trendovima; dapače, u brojnim disciplinama su ih nadmašivali i postavljali nove kulturnoznanstvene vrijednosti. U tom smislu, skup je značajan prinos novim i sustavnim istraživanjima redovničke kulture, a sve to, kako je to istaknuo dekan Ćosić, radi „pronicanja u duhovne potrebe naše i opće europske civilizacije kakva se gradila od kasne antike do danas“, cilj koji se nalazi u temeljima misije Fakulteta hrvatskih studija.