Obred krštenja, kao delegatu Nadbiskupskog duhovnog stola, bio je povjeren gornjostubičkom župniku i dekanu Stubičkog dekanata prečasnom Nikoli Jurkoviću.

Tijekom misnog slavlja i homilije, župnik je naglasio kako je „krštenje milost Duha Svetoga da živimo kao Božja djeca. Voda kojom se krsti simbol je Duha Svetoga koji nas čisti od istočnog grijeha i tako nas uranja u prisutnost Boga Oca, Sina i Duha Svetoga. Dakle, kada se kaže ja te krstim, to znači činim te kršćaninom, dionikom Kristova života. To je biljeg koji se daje duši, te se ne može ponoviti, kao što se ne može ponoviti ni krizma, a ni sakrament svetoga reda. To su sakramenti koji se jedanput primaju da bi se na njima dalje gradio život u vjeri. Novokrštenik je uz roditelje i kumove odjenuo bijelu haljinicu i tako postao dijete Božje, odnosno članom velike kršćanske zajednice Božjeg naroda. Za rast u vjeri svakog djeteta posebno su važni primjeri roditelja, baka i djedova, ali i kumova od kojih djeca dobiju prve spoznaje o Bogu i uče se moliti”.

Na završetku misnog slavlja župnik je čestitao roditeljima na daru života malene Elene te za njihovo svjedočanstvo da su u suradnji s Bogom opredijeljeni za život. Ujedno im je uručio poklon Zagrebačke nadbiskupije.