Nedavno se spomenuta vatikanska kongregacija bavila nekim slučajevima podjele sakramenta krštenja u kojima je sakramentalna formula koju je Crkva utvrdila u liturgijskim knjigama proizvoljno izmijenjena. Zbog toga je i objavljen „Responsum“ kao doktrinalna napomena kojom se objašnjava sadržaj te podsjeća na nauk o valjanosti sakramenata povezanih s oblikom koji je Crkva utvrdila pomoću odobrenih sakramentalnih formula kako bi se riješila devijantna tumačenja i praksa te ponudila jasna orijentacija.

Stoga je Kongregacija donijela zaključak da su sva krštenja koja su podijeljena pod formulom: „Mi te krstimo u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“ nevaljana te da svi oni za koje je krštenje slavljeno takvom formulom moraju ponovno biti kršteni u apsolutnom obliku. U dokumentu se navodi kako su nedavno slavljena krštenja s formulom: „U ime oca i majke, kuma i kume, djedova i baka, članova obitelji, prijatelja, u ime zajednice mi te krstimo u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“ te kako je proizvoljna izmjena formula za cilj imala istaknuti vrijednost krštenja u zajednici, kako bi se izrazilo sudjelovanje obitelji i prisutnih, a izbjegla ideja koncentracije svete moći u svećeniku na štetu roditelja i zajednice.

Stoga bilješka podsjeća na saborsku konstituciju „Sacrosanctum Concilium“ u kojoj se izričito u broju 7 kaže: „Kada netko krsti, sam Krist krsti“ te da je on protagonist događaja koji se slavi. No, Kongregacija za nauk vjere uvažavajući prisutnost zajednice na podjeli sakramenata ponovno na tragu citiranog dokumenta ističe kako u bogoslužnim slavljima svatko, bio to služitelj ili vjernik, obavlja svoju zadaću i čini samo ono što mu pripada prema naravi stvari i prema liturgijskim propisima (usp. SC 28). Zato je svaka izmjena formule, vođena upitnim pastoralnim razlozima, manipulativna volja.

Zatim se u “Responsumu” objašnjava kako u slavljenju sakramenata vjernička zajednica ne djeluje „kolegijalno“ nego „ministerijalno“ to jest da služitelj „ne govori kao službenik koji igra ulogu koja mu je povjerena, već djeluje ministerijalno kao znak Kristove prisutnosti, djelujući u njegovom tijelu, darujući njegovu milost“.

„Promjena sakramentalne formule“, zaključuje se u napomeni, „također znači nerazumijevanje same prirode crkvene službe koja je uvijek služenje Bogu i njegovom narodu, a ne vršenje moći kojom dolazi do manipulacije onim što je povjereno Crkvi sa činom koji pripada Tradiciji“.

Kongregacija za nauk vjere još je 2008. morala reagirati na pojavu nekih proizvoljno izmišljenih formula krštenja kao što su: „Ja te krstim u ime Stvoritelja, Otkupitelja i Posvetitelja“ ili „Ja te krstim u ime Stvoritelja, Osloboditelja i Održavatelja“ te je odgovor bio kao i u ovom slučaju: krštenje nije valjano i oni koji su kršteni tim formulama morali su se krstiti u apsolutnom obliku.