Dobrodošlicu je biskupu uputio župnik i gvardijan fra Vjenceslav Janjić. U uvodnoj riječi biskup je izrazio radost što zajedništvo očitovano na Biskupijskom danu u Požegi održanom dan ranije, po ovom slavlju na neki način može prenijeti u cerničku Župu. Osobitu pak radost očitovao je roditeljima Ivici i Saneli Mikić, koji su primili sedmo dijete, te im je zahvalio za ljubav i žrtvu koju su time posvjedočili. Rekao je da je rođenje novog djeteta najljepši i najveći događaj koji se može zbiti u Hrvatskoj, da je ono Božja i hrvatska nada te da rado dolazi u župe krstiti peto i daljnje dijete kako bi roditeljima iskazao poštovanje i zahvalnost.

U homiliji biskup je rekao da trojica drevnih govornika koji su se oglasili u današnjim misnim čitanjima – prorok Amos, apostol Pavao i Gospodin Isus – i nama danas imaju što reći, i to zato što ne nastupaju s ljudskog nego Božjeg naslova. Volimo li u Hrvatskoj da nam netko govori s naslova Božjeg, ili nam je dovoljan govor samo s političkog, gospodarskog i drugih ljudskih polazišta, upitao je biskup. Izrazio je uvjerenje da okupljeni vjernici svojim dolaskom na svetu misu svjedoče kako im je stalo do toga da čuju što o njima misli Bog koji ih je pozvao u postojanje i želi ih uvesti u puninu života. Ustvrdio je da prorok Amos u prvom čitanju i Gospodin Isus u evanđeoskom ulomku progovaraju o tužnoj činjenici koja se zove korupcija i o korumpiranim ljudima, istaknuvši kako je to veoma aktualno pitanje u suvremenom hrvatskom društvu. Spomenuo je da smo svjedoci kako ljudi kod nas svakodnevno jedni druge javno optužuju za korupciju, a da ne uspijevamo dokraja razumjeti spomenutu pojavu i provjeriti jesu li sve optužbe istinite. Naglasio je kako nas Crkva – vođena primjerom Isusa Krista – uči da grješnike trebamo opominjati zbog njihovih grijeha ali ih nikada ponižavati, istaknuvši da smo dužni poštovati sve ljude, uključujući i najveće grješnike, jer su i oni Božja ljubljena stvorenja. Poručio je nazočnima da će pridonositi poboljšanju svijeta i ljudi u njemu, ako u prosuđivanju onih koji čine zlo budu sposobni uočiti i ono što u njima – unatoč zloći – ima dobroga i s tim surađivali. Usredotočujući se isključivo na ono što je negativno u ljudima postajemo njegovim zarobljenicima i na neki način suradnicima zla.

Biskup je podsjetio kako prorok Amos u ulomku prvog čitanja osuđuje ponašanje određenog sloja ljudi u Izraelu njegova doba koji su se bogatili i povećavali svoj profit tako što su varali i potkradali druge ljude, osobito siromašne. Ustvrdio je da takvo ponašanje ne poštuje naravni poredak po kojem materijalna dobra koja je Bog stvorio pripadaju svim ljudima i služe za njihov dostojan život. Kad netko izrabljuje drugoga stavljajući ga u službu vlastitog probitka, čini veliku nepravdu, ali i sam stradava jer rad i dobra trebaju služiti čovjeku, a ne čovjek radu i profitu. Spomenuo je da navedeno načelo ima svoju potvrdu i u utjelovljenju Sina Božjega koji se stavio u službu svakog čovjeka i njegova spasenja, kako tumači sv. Pavao u današnjem čitanju iz Poslanice Timoteju.

Govoreći o evanđeoskoj prispodobi u kojoj Isus pohvaljuje nepravednog upravitelja koji je lošim upravljanjem rasuo imanje svoga gospodara, biskup je ustvrdio da razlog Isusove pohvale nije upraviteljevo nepoštenje, već njegova snalažljivost i lukavost kojom je svoju gubitničku situaciju preokrenuo sebi u korist. Biskup se prisjetio kako mu je u vrijeme dok je studirao u Rimu jedan kolega stalno tumačio da Đavao zaslužuje pohvalu zbog marljivosti i lukavosti kojom ljude želi pomutiti, ispuniti sumnjama, navesti na zlo svojim zavođenjima i razoriti. Spomenuo je da ga uvijek iznenađuje činjenica kako se mnogi kriminalci znaju jako dobro organizirati i da su veoma revni u obavljanju svojih zlih radnji, dok mnogi kršćani često ostaju bezvoljni i neorganizirani kad je potrebno zauzeti se za Božju stvar i učiniti nešto dobroga za čovjeka. Osobito je tužno kad se kršćanski supruzi dadnu nagovoriti od Zloga da se ne opredijele za žrtvu bračnog zajedništva i prihvaćanje potomstva, nego za površan, lagodan i ugodan način život s malo ili bez djece, i na taj način pridonose da u Hrvatskoj više ljudi umire, nego što ih se rađa. Rekao je kako je s obzirom na to demografsko stanje potrebno kod nas na svim razinama poduzimati pronatalitetne mjere, da valja poslušati Pavlov savjet iz današnjeg drugog čitanja te prvenstveno početi više moliti da Bog prosvijetli pamet i savjesti nositeljima vlasti kako bi zastupali i promicali sve ono što je u prilog života, a osobito ono što je za dostojanstvo braka i obitelji, zatim moliti da Bog obdari supružnike ljubavlju koja će biti opredijeljena za život. Izražavajući radost i zahvalnost što su se roditelji Mikić po sedmi puta opredijelila za život, i što su pronašli smisao u prihvaćanju žrtve iz ljubavi, biskup je potaknuo okupljene vjernike neka iskazuju poštovanje obiteljima s brojnom djecom, te neka uvjerljivije javno svjedoče istinu o čovjeku, koju su im navijestila trojica govornika u današnjoj naviještenoj Božjoj riječi.

Na završetku misnog slavlja biskup je rekao da se novokršteni Ivan javljao glasom svoga plača kako bi nas podsjetio da je rođen u ovozemaljsku stvarnost u kojoj postoji prolaznost, bolest i na koncu smrt, ali je naglasio da se on zbog toga ne treba bojati, jer ga je u krštenju zagrlio Isusu Krist, koji je svojom ljubavlju pobijedio smrt i koji je postao njegova sudbina. Supružnicima Mikić zaželio je puno radosti u plemenitom nastojanju da svoju djecu, a sada i malog Ivana odgoje za ljude koji će se u Hrvatskoj opredjeljivati za ono što je dobro, vrijedno i istinski Božje. Nazočne pak vjernike pozvao je da nikad ne preziru roditelje s brojnom djecom, već da im uvijek budu potpora svojim molitvama a i konkretnim djelima, kad je to potrebno. Župniku fra Vjenceslavu i drugoj braći franjevcima zahvalio je za njihovo pastoralno djelovanje u cerničkoj župi. Podsjetio je nazočne da će idućega 27. rujna u Požegi biti proslavljena dvadeset i druga obljetnica uspostave Požeške biskupije, te ih je pozvao da tom prigodom budu molitelji da ona može izvršiti svoje poslanje. Na obitelj Mikić i na sve okupljene vjernike zazvao je Božji blagoslov. Nakon svete mise biskup Antun susreo se s članovima obitelji Mikić, zanimao se za njihov obiteljski život, djeci je uručio darove a roditeljima novčani prilog.