Susret je počeo svečanim euharistijskim slavljem koje je predslavio župni vikar Josip Biškup, uz koncelebraciju duhovnika Kursiljo pokreta Varaždinske biskupije Petra Mlakara. U liturgijskom slavlju spomenuti su i sv. Timotej i Tit, Pavlovi vjerni suradnici i suputnici, čiji je primjer istaknut kao poticaj na važnost zajedništva u životu Crkve. Istaknuto je da su, kao što su oni zajedno djelovali, služili i ohrabrivali prve kršćanske zajednice, i današnji vjernici pozvani graditi jedinstvo, međusobnu potporu te živjeti Evanđelje u župama i svakodnevnom životu.

Nakon misnog slavlja preč. Stjepan Najman održao je nagovor o karizmama u životu katolika, odnosno darovima koje Bog daje pojedincima za izgradnju Crkve i služenje bližnjima. Istaknuto je kako karizme nisu namijenjene samo određenim pojedincima, nego predstavljaju poziv i odgovornost svakoga vjernika te da se radi o darovima koje je potrebno prepoznati, njegovati i staviti u službu zajednice.

Govoreći o konkretnom življenju karizmi, preč. Najman se poslužio primjerima svetaca poput don Bosca, sv. Terezije Avilske, sv. Majke Terezije iz Kalkute i sv. Leopolda Bogdana Mandića. Kroz njihove živote prikazano je kako se karizme ostvaruju u odgoju i radu s mladima, u dubokoj molitvi i duhovnosti, u ljubavi prema najsiromašnijima te u strpljivoj službi pomirenja i milosrđa. Posebno je istaknuto da je svaki vjernik pozvan na određenu službu i poslanje te da se darovi umnažaju upravo onda kada se dijele – u obitelji, župi, radnom okruženju i društvu.

U završnom dijelu susreta sudionici su promišljali o osobnim darovima, mogućnostima i pozivima koje prepoznaju u vlastitom životu. Upućen je poticaj da se ne ostane samo na razini riječi, nego da se povjereni darovi žive kroz konkretna djela, u vidljivoj vjeri i u zajedništvu koje se gradi molitvom i međusobnom blizinom. Istaknuto je da se upravo u takvom zajedništvu rađa i učvršćuje radost Evanđelja, koja postaje svjedočanstvo drugima.