U Svetoj zemlji nade ima mnogo. Najveća je nada u rješenje koje se čeka već godinama za ljude koji žive u Palestini, da se prizna njihov identitet te da zaista dobiju svoju državu. Kršćani se pak nadaju da će moći živjeti svoju vjeru u većoj slobodi, u većoj punini, te da će moći živjeti od vlastitoga rada u miru i sigurnosti, kazao je o. Patton.

Osvrnuvši se na prolog Evanđelja po Ivanu, kustos je kazao da u njemu stoji „i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze”, no drugi mogući prijevod jest da ga tama nije pobijedila. Dakle, to je Božja drama koja ulazi u ljudsku povijest; priča sastavljena od svih onih užasnih stvari koje svakodnevno čitamo u crnoj kronici. To su svakako užasavajuće tmine ratova koji su uništili mnoge zemlje na Bliskom istoku: od Iraka i Sirije do Jemena i Libije. Strašno je što tama nastavlja uništavati mnoge druge zemlje u kojima se vode ratovi koji traju već desetljećima i koji više nikoga ne zanimaju, upozorio je kustos Svete zemlje.

To je strašna priča o tami u kojoj netko, čak i danas, dolazi iz najrazličitijih razloga te život odbija ili ga oduzima. Mora postojati strašna tama u srcu terorista koji nasumice odlazi pucati usred grada kako bi oduzeo život, kao i u srcu onih koji donose odluke koje utječu na život milijuna ljudi.

Mislim na određene odluke koje se donose na gospodarskoj i svjetskoj razini kao da je riječ o velikoj igri Monopolyja. To na koljena baca milijune, možda čak i milijarde ljudi. Dakle, čini mi se da je tama u našoj povijesti sasvim očita. Kao kršćanin kažem: Zahvaljujući Bogu dolazi svjetlo. I zahvaljujući Bogu tama to svjetlo nije nadvladala. Nije ga nadvladala tada, a nije ni sada. I dalje svijetli, poručio je o. Patton.

Znakove nade na Bliskom istoku vidi u stanju u Siriji, koja čini se ide prema pomirenju, kao i sve brojnijim hodočasnicima u Svetoj zemlji koji tamošnjim kršćanima osjećaj da nisu sami, u pregovorima između Izraela i Palestine. Nada se da će im međunarodna zajednica – Organizacija ujedinjenih naroda, SAD, Rusija i Europska unija pomoći na putu prema pomirenju.

Prije nekoliko sam tjedana sudjelovao na poludnevnoj duhovnoj obnovi za mlade kršćane iz Svete zemlje te sam vidio više od stotinu mladih koji razmišljaju o smislu svoje vjere i činjenici da njihov život kao kršćana ovdje mora gledati u budućnost, a ne samo u prošlost.

Ima znakova nade. Zato kažem da tama, unatoč tome što je ponekad gusta i teška, ne može nadvladati svjetlo koje dolazi od Kristove prisutnosti, i preko kršćana, kazao je o. Francesco.

Spomenuo je i zalaganje betlehemskih kršćana u pripremi krunica za Svjetski dan mladih. Nije riječ o samo jednoj osobi ili jednoj obitelji; cijela zajednica čini nešto što će doprijeti do mladih ljudi diljem svijeta. Čini mi se divnim da zajednica toliko iskušavana poput betlehemske u ruke nekoliko milijuna mladih ljudi polaže tako jednostavno sredstvo kao što je krunica, za meditiranje otajstava spasenja koja su ostvarena u ovoj zemlji. To je također svjetlo koje dolazi iz Betlehema i, preko mladih se može širiti po cijelom svijetu, smatra Patton.