Govoreći u propovijedi o veličini sv. Leopolda, župnik Čalo između ostaloga je rekao: „Vratite se bit ćemo prijatelji“ – ovim riječima, maleni naoko neugledni kapucin, redovnik, svećenik o. Leopold, završavao je svoje velike obraćeničke ispovijedi u siromašnoj prostoriji ali prepunoj milosti, dobrote i blagosti u kojoj su se zbivali izvanredni Božji darovi i otvaralo nebo nad čovjekom. Nitko nije ostajao ravnodušan na milinu i dobrotu koje su ga resile. Bio je toliko uronjen u Kristovu dobrotu koju je neumorno dijelio u ispovjedaonici. U svakom čovjeku koji se iskreno kaje gledao je novoga, zdravog, blagoslovljenog čovjeka, po mjeri Isusa Krista.

Vjerujem da smo dobro upamtili prizor blagoslova pape Franje prije Cvjetnice kad nam je udijelio opće odrješenje. Ovih dana mogli smo se pročistiti ali i ispuniti zlim mislima, prepustiti se torturi straha, često i nezdravim kritizerstvom, stanju izgubljenosti i beznađa, bolesnim prepirkama, bezgraničnim pokvarenostima, te biti opsjednuti svime što je loše u svim strukturama društva. Iza nekih ljudi često stoji jedna sasvim druga životna situacija u kojoj se velika briga pretvorila u zlokobni karcinom izmišljotina i laži koja ima za cilj što veću metastazu, uništenja svega što je zdravo. Zdravlje smo pretvorili u pravu religiju, postalo je oltar gdje se molimo za dug život. Bolesno društvo otvorilo je proces za dobru životnu kemoterapiju, da spali sve što je loše kako bi nastalo novo zdravo ljudsko tkivo ljudskosti i vjere. Vjernik kojem je Bog dao milost sakramenata u njima pronalazi svoj smisao, sreću i svoje istinsko zdravlje, istaknuo je propovjednik.

„Svaki sakrament potpune iskrene ispovijedi u kojoj se ništa ne prešućuje novo je rađanje, novi početak smirenog života koji je plodan blagoslovima i srećom. Nažalost, ima i onih koji imaju svoje privatne sakramente, no oni ne nose ništa doli lažno opravdanje velike nevjere. Njihov privatni Bog nema snage oproštenja, jer, u laži je samo opravdanje bez kajanja i obraćenja. Zanemarena duša izražava se i na tjelesnom zdravlju, iz nezdrave duše često započinje malo, svakodnevno, a kasnije i veće tjelesno propadanje“, istaknuo je župnik.

Leopold je bio divni liječnik ljudske duše, onaj koji je pronicavošću osvjetljavao i najcrnje kutke ljudske duše i dovodio ih Bogu. Dijeliti živoga Krista, liječnika duše i tijela, najveće je poslanje svakog svećenika, a to je sv. Leopold itekako znao. Zato je i bio spreman na svako odricanje pa i na dugotrajno sjedenje u saloni uljudnosti, kako je nazivao ispovjedaonicu. Nažalost, i on nije bio pošteđen tipično ljudskoga i svećeničkoga; mnogi su ga ignorirali, stavljali po strani i šikanirali. Došli smo zahvaliti Gospodinu koji je preko ovoga maloga, ali pravoga gorostasa ljudskosti i vjere činio i čini znamenja ozdravljenja. Neka i na nas baci oko s nebeskih visina, neka i nas njegov primjer dotakne da možemo poput njega biti skromni, ponizni, jednostavni i vjerni svome Gospodinu, zaključio je propovjednik.

Na misnom slavlju okupili su se i predstavnici gradske vlasti, a pjevanje je predvodio župni zbor kojim ravna Anita Cuca Bebić.