Lepoglava: Znanstveni skup o kardinalu Alojziju Stepincu (3.)

Lepoglava, (IKA) – U nastavku poslijepodnevnog dijela jednodnevnog znanstvenog skupa o kardinalu Alojziju Stepincu, (5. prosinca) sudionici skupa pogledali su propagandni film iz vremena komunizma o završetku suđenja i izricanju presude, snimljen 1947. godine pod naslovom „Stepinac pred narodnim sudom”. Sjećanja na Stepinčev odlazak iz Lepoglave kratko predstavio Gerhard Ledić, koji je stenografirao intervju Frana Barbierija s nadbiskupom Stepincem. U trećem bloku izlaganja o Stepinčevim suvremenicima, o dosad nepoznatim odnosima mons. Svetozara Ritiga i nadbiskupa Stepinca za vrijeme II. Svjetskog rata i poslije, govorio je vlč. Andrija Lukinović. Izlaganje je temeljio na arhivskoj građi u Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu koja dosad nije korištena u historiografiji. Građa prikazuje život i rad mons. Ritiga na crkvenom, kulturnom i političkom području s naglaskom na njegovoj djelatnosti kao ministra u vladi NR Hrvatske i kao predsjednika Vjerske komisije.
O. Ljudevit Anton Maračić, OFMConv. je u izlaganju o doprinosu Celestina Tomića u promicanju poznavanja i štovanja bl. Alojzija Stepinca podsjetio na rad o. Celestina, koji je pripremio i predao “vota” za gotovo sve knjige i arhivsko gradivo koje je proučio te je kao “judex ex officio” pripremio i tzv. “Informatio” u istoj kauzi.
Posebno se osvrnuo na bogatu knjišku baštinu pok. o. Tomića u kojoj značajno mjesto pripada radovima o istraživanju života i djela tada još sluge Božjega Alojzija Stepinca i djela promicanja njegova kulta, posebno nakon što je crkveno učiteljstvo donijelo svoj nezabludivi pravorijek. Za života je napisao četiri knjige, i mnoštvo priloga za različite medije u zemlji i inozemstvu. Nakon njegove smrti 23. rujna 2006. godine u Arhivu Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca kojoj je pripadao smještena je njegova bogata intelektualna ostavština. Tako se u toj ostavštini nalazi i 16 neobrađenih tekstova, a ono što posebno raduje su dovršena i za tisak pripremljenih djela: Mali katekizam. Razmatranja s bl. Alojzijem (92 str.); Život i djela bl. Alojzija Stepinca, biskupa i mučenika (1272 str.); Cvjetići bl. Alojzija (jako opsežno djelo); Veliki bistrički romar: bl. Alojzije Stepinac, mučenik (44 str.) i dva rukopisa bez naslova. U jednom Tomić obrađuje duhovnost nadbiskupa Stepinca (72 str.), drugi je neka vrsta životopisa (137 str.). Na kraju izlaganja Maračić je kao kuriozitet istaknuo da su pisane radove o. Celestina Tomića o bl. Alojziju uočili i neki iz mlađe populacije, pa je tako na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu tijekom 2007. primljen i odobren diplomski rad studenta Ivice Tomaka, pod mentorstvom dr. Nikole Hohnjeca, na temu „Spisateljski rad prof. dr. Celestina Tomića o blaženom Alojziju Stepincu”.
Dr. Bonaventura Duda, OFM predstavio je jedinstven istup nadbiskupa Stepinca u velikom životopisu „Alojzije Stepinac – hrvatski kardinal” fra Alekse Benigera. Riječ je o devet redaka za koje dugo vremena, kako ističe Duda, nije nalazio nikakvo pokriće, a odnose se na odnos katoličkih svećenika prema osobama židovske ili pravoslavne vjeroispovijesti koje se nalaze u smrtnoj opasnosti, pa zažele konvertirati na katolicizam. Stepinac svećenicima poručuje „primite ih da spasite ljudske živote, jer uloga je i zadaća kršćana u prvom redu spasiti ljude. Kada prođe ovo vrijeme ludila i divljaštva, ostat će u našoj Crkvi oni koji budu konvertirali iz uvjerenja, dok će ostali, kad opasnost prijeđe, vratiti u svoju”. Duda pojašnjava kako je odgovor na svoja traženja našao 2004. godine u članku Marije Sudar u Maruliću (1991. , br.3, 387-388.).
Dr. sc. Nataša Bašić, kao glavna urednica Thesaurusa u Leksikografskom zavodu M. Krleža analizirala je Stepinčev temat u Hrvatskoj reviji Vinka Nikolića. Naglasila je kako i bibliografija Revije objavljene 2003. godine navodi kako je u više od 300 jedinica Stepinac predmet, a sadržajem i dubinom poruka ti su članci jedan od najvažnijih prinosa za izgradnju duhovne okomice ne samo prognanoga hrvatskoga iseljenika, nego i domovinskoga čitatelja pred kojim je desetljećima bila skrivana istina. Osim priloga u Reviji, Nikolić je u knjižnici Hrvatske revije uredio i objavio u Barceloni 1978. i 1980. godine dva opsežna sveska monografije „Stepinac mu je ime. Zbornik uspomena, svjedočanstava i dokumenata”. Ponovljeno izdanje objavila je Kršćanska sadašnjost u Zagrebu 1991. godine. Stoga se može zaključiti kako je veliko djelo učinio Vinko Nikolić, približavajući nadbiskupa Stepinca prognanim hrvatskim iseljenicima koji su prepoznali njegovu svetost i uzimali ga za svoj uzor u svom patničkom životu. Znakovita je Nikolićeva misao „Stepinac se pojavljuje kao otkupljenje Hrvatske u času njezina raspeća”, zaključila je dr. Bašić.