Istina je prava novost.

„Lice Marijino u Rijeci“

Župa Uznesenja BDM u Rijeci u suradnji s Katedrom za umjetnost ranog novog vijeka Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, udrugom Primorski Hrvat i uz podršku Grada Rijeke, u povodu 70 godina od proglašenja dogme o Marijinom uznesenju na nebo i ususret svetkovini Velike Gospe na riječkom Korzu priredila je u ponedjeljak, 10. kolovoza otvorenje izložbe „Lice Marijino u Rijeci“.

Prigodne riječi uputili su župnik župe Uznesenja BDM mons. Sanjin Francetić, prof. dr. Nina Kudiš i zamjenik gradonačelnika Grada Rijeke Nikola Ivaniš. Otvorenju su nazočili dosadašnji gvardijan i čuvar trsatskog svetišta fra Bernard Barbarić, njegov nasljednik fra Krunoslav Kocijan te koordinator pastoralnih ureda i povjerenstava Riječke nadbiskupije vlč. Mato Berišić.

Na inicijativu mons. Francetića, te u suradnji s Katedrom za umjetnost ranog novog vijeka Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, osmišljena je izložba posvećena Marijinu liku u umjetničkoj baštini Rijeke. Današnja župna, nekad zborna crkva posvećena je upravo Velikoj Gospi, odnosno Mariji koja je nakon završetka ovozemaljskog života bila dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu. Premda se ovaj blagdan slavio stoljećima prije, tek je prije sedamdeset godina, odnosno 1. studenoga 1950. papa Pio XII. proglasio ovu vjersku istinu – dogmu.

Lik Marije je od davnina prisutan u povijesnoj memoriji grada Rijeke i, nekad zasebnog naselja, Trsata. Njezino je lice ovjekovječeno na brojnim kipovima i slikama sačuvanima u gradskim crkvama, samostanima, grobljima i muzejima. Pod Marijinim je zaštitničkim velom Rijeka stoljećima prosperirala pružajući dom brojnim umjetnicima u potrazi za naručiteljima svojih djela. Tako su nastajale antologijske umjetnine bez kojih bi slika i identitet grada bili nezamislivi. Počevši od kultne ikone Gospe Trsatske iz 14. stoljeća, preko drvenih gotičkih kipova, renesansnih reljefa, mramornih i srebrnih skulptura do brojnih slika na platnu može se ustvrditi da je malo koje lice u Rijeci bilo tako omiljeno kao ono Marijino, poručili su organizatori izložbe. Mons. Francetić izrazio je radost priređenim postamentima izložbe te apostrofirao citat iz Starog zavjeta (1 Izaija 62,6): „Na zidine tvoje, Jeruzaleme, stražare sam postavio“. Na mjestu gdje je izložba postavljena, nekada je stajao dio gradskog zida, a danas tu stoji Gospa, odnosno izložba posvećena našoj nebeskoj Majci, rekao je mons. Francetić te zahvalio autorima izložbe na uloženom trudu, kao i dobrotvorima u realizaciji izložbe.

Na dvadeset će panoa posjetitelji na Korzu do 20. kolovoza moći vidjeti neke od najpoznatijih riječkih umjetnina, ali i one koje široj publici nisu poznate. Od kiparskih se djela ističe kasnogotička „Pietà“ koja se nekad nalazila u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, danas u Pomorskom i Povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka, djelo drvorezbara Leonarda Thannera iz Bavarske, kao i obojeni sedreni reljef Bogorodice s Djetetom među svijećnjacima (Madonna dei Candelabri) iz kapele na Škurinjama, nastao prema slavnom istoimenom, no danas izgubljenom mramornom reljefu firentinskog ranorenesansnog kipara Antonija Rossellina. Iz doba baroka nezaobilazna su dva mramorna lika najznačajnijeg riječkog kipara Antonija Michelazzija. Riječ je o Mariji na velikom reljefu s prikazom Poklonstava pastira iz riječke katedrale te monumentalnom kipu na glavnom oltaru u crkvi Svetog Jeronima. Zbog svoje monumentalnosti i likovne snage nezaobilazna je srebrna Bogorodica augsburškog zlatara Johanna Davida Salera, te nešto kasniji Marijini likovi u mramoru i drvu nastali pod dlijetom Dionizija Hoffera, Agostina Benvenutija i Ivana Rendića. Osim ikone Gospe Trsatske, ujedno najstarijeg djela na izložbi, ljepotom se ističu platna iz franjevačke crkve na Trsatu, a naslikali su ih Pietro de Pomis, Serafin Schön, Cristoforo Tasca i Valentin Metzinger. Konačno, među vrijedne, no gotovo nepoznate slike s likom Djevice valja istaknuti radove Bartolomea Litterinija iz Nadbiskupske palače, kao i Giovannija Simonettija te Fakunda Fistera iz nekadašnjeg augustinskog samostana.

Autori izložbe su prof. dr. Nina Kudiš, izv. prof. dr. Damir Tulić, Marin Bolić, mag. hist. art. i Mario Pintarić, mag. hist. art. Autor fotografija je izv. prof. dr. Damir Tulić, a izložbu je grafički oblikovao Ivan Braut, mag. hist. art. Izložba je, ujedno, dio diseminacijskog programa znanstvenih projekata Barokna Rijeka (http://ribri.uniri.hr/ ) i ET TIBI DABO: Naručitelji i donatori umjetnina u Istri, Hrvatskom primorju i sjevernoj Dalmaciji od 1300. do 1800. (http://donart.uniri.hr/ ).