LIJEKOVI ZA DUŠU
Tomislav Ivančić: “Molitva koja liječi”, izd. Teovizija, Zagreb 1994.
“Ako te molitva ne mijenja, mijenjaj ti molitvu”
MOLITVA KOJA LIJEČI, nevelika je knjižica dr. Tomislava Ivančića, koju je nedavno u nizu popularnih duhovnih knjižica izdala zagrebačka izdavačka kuća “Teovizija”. Molitva je, uistinu, prokušani lijek za sve duhovne i tjelesne rane, koji je dovoljno uzimati na “male žličice”, ali s povjerenjem i redovito, poručuje knjižica, koju sam autor naziva “mala kućna ljekarnica s lijekovima za liječenje duha skupljenim na seminarima”, a priredila ju je Andrea von Rechberg. Na početku knjige pisac kaže: “Molitva koja te ne mijenja nije dobra molitva” i “Ako te molitva ne mijenja, mijenjaj ti molitvu.” Obrazlažući još jedno izdanje takve “džepne” knjižice, koje je pripravljeno u Njemačkoj, dr. Tomislav Ivančić kazuje: “Jedna se osoba u Njemačkoj osjetila ponukanom da iz mojih seminara za evangelizaciju Crkve, održanih na njemačkom prostoru u posljednje tri godine, izvuče govore i molitve koje mogu pripomoći čitateljima da djelotvornije i postojanije liječe traume zadobivene na duhovnom i moralnom području svojega života. Pristao sam na ovakvo izdavanje materijala sa seminara u uvjerenju da je ono znak velike potrebe za liječenjem dosad vrlo malo liječenih ili neliječenih rana suvremenog čovjeka.” To su materijali sa seminara održanih od 1990. do 1993. godine u Njemačkoj, koji još nisu sistematizirani, nego su jednostavno složeni “skidanjem” s kazeta. “Ljudi koji jednom pročitaju pojedini recept za bolju molitvu ili liječenje neke unutarnje traume, brzo ga i zaborave. Knjižica tako pisana, upravo spriječava tu zaboravljivost”, stoji u uvodu.
Knjižica sadrži naputke o liječenju duhovnih bolesti: najprije razlaže dva načela za liječenje duha. Najglavniju ulogu u liječenju duše igra Isusova riječ “oprosti”. Kad opraštamo, oslobađamo se mržnje. A mržnja je ona koja razara ne samo našu psihu nego i tijelo. Mržnja je grijeh, a u grijehu ne možemo nikada uživati. Grijeh puno obećava, malo daje, a sve oduzima. U drugom načelu riječ je o molitvi kao razgovoru s Bogom. Molitvom pomažemo sebi i drugima samo kad se po molitvi mijenjamo. Molitva je ponovno uspostavljanje prijateljstva s Bogom, zato, ako mu se s povjerenjem i pouzdanjem predajemo, imamo plodove. Isus ne može nikoga ozdraviti bez pristanka samog bolesnoga, stoji u knjizi, stoga moramo steći iskustvo Duha, da bismo pobijedili zlo, grijeh, bolest. A to možemo samo ako raskinemo vlastitu ovisnost o grijehu i zlu, ako se otvorimo Duhu i primimo njegovu snagu. U nastavku knjižice autor nudi “rješenja” kako se izliječiti molitvom, počevši od toga kako dopustiti da Duh Sveti dođe k nama. Knjižica nudi razne “medikamente” i “injekcije” za duhovno liječenje, kao što su opraštanje, molitva, priznavanje grijeha u ispovijedi, prihvaćanje križa, odricanje od sama sebe, duboko duhovno sudjelovanje u misi. Iskustvom vjere, autor nam predlaže molitve: za iscjeljenje, za oslobođenje, za Duha Svetoga, za opraštanje, za vlastito tjelesno ozdravljenje, za ozdravljenje drugog bolesnika, za izlazak iz depresije, za radost, protiv žalosti, ako se ne može vjerovati da nam je Bog oprostio. Kao osobito ljekovito sredstvo preporuča se moljenje krunice, mijenjanje samoga sebe, nastojanje na duhovnom rastu, i napokon crpljenje vjere, snage i pobožnosti iz klanjanja pred Presvetim. (ĆV)