Simpozij je organizirala Gebetsliga Hrvatska – hrvatski ogranak Molitvene lige blaženoga kralja Karla za mir među narodima, a među uzvanicima bio je knez Karlo Hohenberg, potomak Franje Ferdinanda Habsburškog i cara Franje Josipa. Na simpoziju su o povijesti Hrvatskog kraljevstva govorili sveučilišni profesori dr. sc. Vladimir Sokol i dr. sc. Mirjana Matijević – Sokol, prof. Charles A. Coulombe, papinski vitez Reda sv. Silvestra, član Gebetslige u SAD-u, član Vitezova Kolumba (Knights of Columbus) i predavač na Katoličkom visokom učilištu Trumau u Austriji, dr. sc. Krešimir Bušić iz Instituta za migracije te doktorand Ante Brešić Mikulić. Pozdravni govor na početku simpozija uime križevačkoga vladike Milana Stipića izrekao je kancelar Križevačke eparhije o. Livio Marijan.

Po završetku simpozija, u grkokatoličkoj konkatedrali božansku liturgiju spomendana blaženoga Karla Austrijskog, služio je vladika Stipić, a homiliju je izrekao đakon Livio Marijan. U propovijedi je istaknuo da se u Crkvi ne spominju Karla Habsburškog jer je bio car i kralj, dakle iz nekih političkih, ideoloških ili nostalgičnih ideala, nego ga se spominje kao dobroga čovjeka, pravednika, poštenog i humanog vladara u gotovo nemogućim uvjetima, jer kršćani vjeruju da se Bog tijekom cijele povijesti proslavlja preko svojih svetih.

„Danas itekako ima smisla govoriti o miru i mirotvorstvu, nadasve o jednom kršćanskom i humanom vladaru u ovom vremenu straha od rata, u vremenu tolikih korumpiranih političara i moćnika ovoga svijeta. Mi Hrvati, osobito ove godine kada slavimo 1100. obljetnicu od krunidbe našega prvoga kralja Tomislava, ali i drugi – Austrijanci, Mađari, Česi, Slovaci, Slovenci, Ukrajinci, Rusini, Rumunji i svi ostali narodi koji su živjeli u tada zajedničkom carstvu, nažalost vrlo malo danas znamo da smo imali vladara koji je bio svetac, čovjeka koji je bio i pravedni vladar, i skromni car, i miroljubiv kralj, i vjeran suprug, i dobar otac, i humani vojnik, i pobožni kršćanin“, protumačio je o. Marijan.

Istaknuo je da papa sv. Ivan Pavao II. nije odlučio da se u Crkvi Karlov spomendan slavi na dan njegove smrti 1. travnja, kao što je to slučaj s većinom svetaca i blaženika, nego na dan njegova vjenčanja s caricom i kraljicom Zitom. I ona je danas kandidatica za proglašenje blaženom. O. Marijan pojasnio je da ga je time Papa više htio istaknuti kao primjer oca obitelji, i njih dvoje kao bračni par, nego kao vladare.

„Skupa u dobru i zlu, u carskoj palači i u skromnoj kućici u prognanstvu, bili su posvećeni Bogu, jedno drugom i svojoj djeci. Danas, kada gledamo raspade tolikih obitelji, osobito onih takozvanih ‘slavnih’, kada se napada čak i sama ustanova braka i ideal vjernosti, kada se sebičnost i vlastiti komoditet reklamiraju upakirani u ambalažu tzv. istinske slobode i emancipacije, Karlo i Zita, bračni par ne iz Srednjeg vijeka, nego iz 20. stoljeća, svijetle kao primjer prave ljubavi, požrtvovnosti, sebedarja i onih vječnih božanskih vrijednosti koje čine čovjeka čovjekom“, istaknuo je propovjednik.

„Živimo danas nažalost u vremenu kada se toliko zvecka oružjem, kada svi pomalo gledamo i strepimo što će se na vijestima novoga čuti, hoće li nam sinovi ginuti i prijeti li nam opet neki rat svjetskih razmjera. Kada gledamo stradanja tolikih nevinih ljudi u Palestini i Izraelu, u Ukrajini i drugim zemljama, mi se kao Crkva molimo i pozivamo na mir, i stoga ističemo primjer blaženoga Karla, mirotvorca, tog mladog čovjeka, koji je izjavio da će radije odstupiti s vlasti nego da se zbog njega prolije i jedna kap krvi, koji je odbio poput drugih vladara udobnu mirovinu i lagodan život ako se odrekne prijestolja i pobjegne“, rekao je o. Marijan.

Istaknuo je da se Grkokatolička Crkva s prostora bivše Austro-Ugarske monarhije sjeća bl. Karla s osobitim poštovanjem jer su njegovi preci, osobito carica i kraljica Marija Terezija, osigurali toj Crkvi život i razvoj, a ona je 1777. uspostavila Križevačku grkokatoličku biskupiju ili eparhiju. Obljetnica će se svečano proslaviti za dvije godine.

Uz brojne vjernike na liturgiju su sudjelovali i predstavnici više veleposlanstava, predstavnici Ukrajinsko-hrvatskog društva, članovi Gebetslige Hrvatska, članovi nekoliko kršćanskih redova kao što su portugalski Red sv. Mihaela od Krila i Gospina bezgrješnog začeća od Vila Viçose, španjolski Red družbe streličara sv. Sebastijana, zatim predstavnici Žumberačkih uskoka te Udruge „Hrvatskog kraljevskog vijeća“.