Tijekom Velikoga posta u bizantskom katoličkom obredu tjedni su svagdani aliturgijski dani u kojima se ne služi Božanska liturgija. Srijedom i petkom u večernjim satima služi se Liturgija pretposvećenih darova, to jest carigradska Večernja s pričešću ranije posvećenim svetim Tajnama (Euharistijom). Tu je velikoposnu službu prema tradiciji sastavio sv. Grgur Dvojeslov (Veliki), rimski papa u 6. st., a sastoji se od psalama, starozavjetnih čitanja, svečanog prijenosa euharistijskih darova na oltar i pričesti vjernika, slično kao Služba Muke Gospodnje na Veliki petak u rimskom obredu.

To je bogoslužje izuzetno pokorničkog karaktera s posebnim napjevima i velikim poklonima ili prostracijama („metanije“), a ustanovljeno je kako bi se vjernici koji tijekom dana poste na koncu dana pričestili. Smisao i poruku te službe najbolje izražava završna molitva (iza ambona): „Gospode, Svevladaru, ti si sve svojom mudrošću stvorio i neiskazanim svojim promislom i velikom dobrotom uveo nas u časne ove dane na očišćenje duša i tjelesa, svladavanje strasti i nadu uskrsnuća. Ti si nakon četrdeset dana uručio svome ugodniku Mojsiju zavjetne ploče s Bogom napisanim slovima, podaj i nama, o Dobri, da dobar boj bijemo, da tijek posta završimo, da cjelovitu vjeru sačuvamo, glave nevidljivih zmija satremo, da se pojavimo kao pobjednici nad grijehom te neosuđeni dostignemo pokloniti se i svetom uskrsnuću“.

U Križevačkoj eparhiji se ova služba u župama održava tijekom Velikoga posta uglavnom srijedom i petkom te u prva tri dana Velikoga tjedna. Božanska liturgija se služi redovito subotom i nedjeljom koji u bizantskoj tradiciji nemaju pokornički karakter. Tijekom prvog tjedna posta svagdanom se moli Veliko povečerje s Velikim pokajnim kanonom sv. Andrije Kretskoga (7. stoljeće) tijekom kojega se vrše zemne prostracije („metanije“) i u čijim stihovima se vrši spomen na gotovo sve starozavjetne i novozavjetne likove, ističući njihovu pravednost i pobožnost.

Liturgija pretposvećenih darova obiluje snažnim patrističkim tekstovima i posebnom himnografijom. Jedan od najstarijih hvalospjeva koji se tom prigodom pjeva je himan kod prijenosa svetih Euharistijskih darova na oltar prije pričesti koja glasi: „Sada sile nebeske s nama nevidljivo služe. Jer evo ulazi Kralj slave, evo se svečano unosi žrtva otajstvena i već prinesena. Vjerom i ljubavlju pristupimo da dionici vječnoga života postanemo. Aleluja, aleluja, aleluja“. U sklopu ove večernje službe vrši se i obred svečanog prinosa kâda i kađenja oltara uz klečanje i pjevanje stihova psalma 140.: „Nek se uzdigne molitva moja kao kâd pred tobom, podizanje ruku mojih kô žrtva večernja!“, jednog od najstarijih dijelova večernje službe u svim kršćanskim obredima.

Vladika Stipić je u svom obraćanju vjernicima na početku Velikoga posta sve pozvao na post, molitvu i vršenje djela ljubavi i milosrđa, osobito pristupanju svetim Tajnama ispovijedi i pričesti, kako bi se dostojno pripremili za najveću kršćansku svetkovinu Uskrs – Pashu Gospodnju. Na službama se osobito moli za sv. oca Franju, rimskoga papu i njegovo zdravlje, kao i za mir u Ukrajini i cijelom svijetu.