Ljepota Božjeg zakona

Poštovane duhovne osobe i dragi vjernici Kotorske biskupije,
ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se u njemu! Zaista je ovo dan što nas godišnje, zapravo nedjeljno, podsjeća na dan Kristovog uskrsnuća, na dan Kristove pobjede nad vlastima tmina, nad vlastima Zloga, na dan Kristove pobjede nad grijehom.

Stoga nas Crkva i potiče na radost, jer ta Kristova pobjeda ne bi smjela ostaviti ravnodušnim ni jednoga čovjeka kojemu je uskrsli Krist kamen temeljac vjere. Sveti Pavao nije samo tako rekao: Uzaludna bi bila naša vjera da Krist nije uskrsnuo. To znači da je Kristovo Uskrsnuće kamen temeljac naše vjere.

Kristovom Uskrsnuću su se radovali toliki pojedinci kroz 2000 godina, radovale su se obitelji, radovali su se narodi, radujmo se i mi i to ovog prvog Uskrsa na početku trećeg milenijuma, nakon što smo s vjerom proslavili jubilarnu dvijetisućitu godinu nakon Kristova dolaska na svijet.

Podsjećam vas draga braćo i sestre na Proglas što sam vam ga uputio na početku godine, gdje sam zaželio da ova godina bude Godina prihvaćanja Božje volje, da ova godina bude godina prihvaćanja Božjeg zakona. Nemojmo zaboraviti da ne bi bilo ni Uskrsa, ni Kristove pobjede da Krist nije prihvatio volju svoga nebeskog Oca. Ne samo da ju je prihvatio, nego je Njegovu volju i izvršio, jer mu je bio poslušan do smrti i to smrti na križu. Prihvativši volju nebeskog Oca – svojom smrću i uskrsnućem pribavio nam je, osigurao nam je milost spasenja i život vječni. Tako svaka osoba, stvorena na sliku i priliku Božju, koja prihvati Božju volju i u svom vjerničkom životu izvrši Njegovu volju može se okoristiti Kristovim izvorom Uskrsnuća, života. Prihvatiti Božju volju označava ujedno i odanost Bogu, označava povjerenje prema Onome koji zna što čovjek treba činiti da bi postigao život vječni.

Sveti Atanazije, biskup, u svojim uskrsnim pismima piše o uskrsnom Otajstvu i zanimljivo je kako Sveti Atanazije povezuje blagdan Uskrsa s izvršavanjem Gospodnjeg zakona. Sveti Atanazije citira riječi Psalmiste: Blažen čovjek koji ne odlazi na savjetovanje bezbožnih, ne stoji na putu grešnika i ne sjeda na klupu pogubnih, već uživa o Zakonu Gospodnjem, te danu i noću o njemu razmišlja.

Da bi čovjek bio sretan – blažen – morao bi se stopiti s Božjom voljom, s Božjim zakonom. No, kako je Božja naklonost prema čovjeku velika vidi se u Psalmu 89: Ako li mu sinovi (narod izabrani) Zakon moj ostave… ako li oskvrnu odredbe moje i ne budu čuvali zapovjedi moje, šibom ću kazniti nedjelo njihovo… ali mu naklonosti svoje oduzeti neću. Što to znači #!#!naklonosti svoje oduzeti neću#!#! nego da je Gospodin strpljiv i da čeka čovjekovo obraćenje da čovjeka ponovo može učiniti sretnim.

Zanimljivo je, da od 150 psalama što ih Sveto Pismo posjeduje – najduži je Psalam 119. koji govori o Božjem zakonu i Crkva ga je umetnula u Srednji čas Brevijara što ga mole Bogu posvećene osobe i Božji puk. Preporučam da se ovaj 119. Psalam u cijelosti pročita i to više puta tokom ove godine koja je posvećena Božjem zakonu. Ovaj je Psalam tako lijep, pa neće biti na odmet da ga baš na blagdan Uskrsa u ovoj godini Božjeg zakona, čujemo barem jedan dio tog Psalma:

Neću se postidjeti tada kad budem pazio na zapovjedi tvoje… uživat ću u pravilima tvojim, riječi tvoje neću zaboraviti… otvori oči moje, da gledam divote tvoga Zakona… Tvoja su pravila moji savjetnici… daleko me drži od puta zablude i zakonom me svojim obdari… Pouči me da se tvoga držim Zakona i čuvat ću ga svim srcem… Prema zapovijedima tvojim ja podižem ruke i o tvojim odredbama razmišljam… Tvoje su mi naredbe pjesma u zemlji kojom putujem… Hitam i ne oklijevam da zapovjedi tvoje čuvam… draži mi je zakon usta tvojih no tisuće zlatnika i srebrenika… oholnici mi jame iskopaše: oni ne rade po zakonu tvojemu… umalo me smrviše u zemlji, ali naredaba tvojih ja ne ostavljam… da nije tvoj zakon uživanje moje, propao bih u nevolji svojoj… O kako ljubim zakon tvoj, po cio dan o njemu razmišljam… Život mi je u pogibelji neprestanoj, ali ja tvog zakona ne zaboravljam… zato hodim po odredbama tvojim, mrski su mi svi lažni putovi… primiču se koji me podlo progone, daleko su oni od zakona tvojega… mrzim na laž, grsti mi se ona, a ljubim tvoj zakon… koji tvoj zakon ljube, velik mir uživaju, ni o što se oni ne spotiču… nek mi pjeva jezik o riječi tvojoj, jer zapovjedi su tvoje sve pravedne. Jahve, za tvojim spasenjem čeznem, uživam u tvom zakonu…

Nadam se, da smo uvidjeli kako nam psalmista želi predočiti ljepotu Božjeg zakona. Moramo biti svjesni da oni koji vrše Božju volju, koji služe Bogu, oni ne mogu nadodati Bogu ništa, to Bogu ništa ne koristi, kako kaže Sveti Irenej, biskup, u Raspravi protiv hereza, nego to koristi čovjeku, onomu koji Bogu služi, on podjeljuje život i neumrlost i vječnu slavu. Oni koji se u svjetlu nalaze, nastavlja Sveti Irenej, ne rasvjetljavaju svjetlo, nego svjetlo njih rasvjetljuje. Oni svjetlu ništa ne daju, nego svjetlo njih prosvjetljuje.

Tako braćo i sestre – kada Bog želi da vršimo Njegove zakone i odredbe ne želi tim našim izvršavanjem Njegove volje ušićariti nešto za sebe, ne želi sebi uvećati slavu, nego je Njegova želja da vršeći Njegove zapovjedi da se mi osobno duhovno okoristimo, da mi sebi osiguramo vječnu sreću.

Mislim da nema ni jednog od nas koji ne želi biti sretan, koji ne želi sebi dobro, a ipak smo svjedoci tolike nemarnosti i aljkavosti prema svojoj nutarnjoj zakonitosti, određenosti i okrenutosti prema Stvoritelju koji je ishodište našeg postojanja i koji je jedini smisao naše buduće sreće, bez kojega sebe ne možemo ni zamisliti nakon tijeka ove naše zemaljske prolaznosti. Kao da nas tjelesnost i tjelesne zakonitosti više privlače, više zaokupiraju, zapravo preokupiraju, nego već spomenute duhovne zakonitosti i duhovne vrednote. Više nam je stalo do svoje ponositosti (čitaj oholosti) do tjelesnih užitaka na svim razinama osjetnih organa i babilonskih zavrzlama, više nam je stalo do časti i vlasti, a da se i ne spominju svakodnevni, zapravo svakonedjeljni zahtjevni prioriteti tjelesnih potreba koji potiskuju zahtjeve duha. Tako nam je nedjeljom važnije spavanje do 10-11 sati ili jednostavno izležavanje i gledanje televizije ili su nam važnije sportske vježbe, a za domaćice osim kuhanja nedjeljom je preokupacija pranje veša, peglanje, otići popiti kavu kod susjede i onda ćakule do beskonačnosti.

Pitam sebe i vas: Da li su ovi tjelesni prioriteti važniji od duhovnih? Toliko se trudimo da nam ne bi netko nešto zamjerio. Prekomjerno smo dali akcent na ljudski obzir. Zato nam misa za pokojnika bude više posjećena nego li nedjeljna misa. Zašto? Zato što se zaboravio Božji obzir koji je postao manje važan od ljudskog. Zašto ne bi okrenuli ploču svog životnog usmjerenja i dali važnost potrebama mog duhovnog – nutarnjeg života. Zašto ne bi u svoj nedjeljni plan stavio na prvo mjesto slušanje svete mise gdje bi odmorio svoju dušu, gdje bi je okrijepio, nahranio duhovnim jelom i učinio je sposobnom na savjesno izvršavanje svojih dužnosti preko tjedna? Tada se ne bi oglušio na znak zvona s Katedrale ili svoje župne crkve i mislio da zvono zvoni za nekog drugog, nego bi bio svjestan da ono poziva mene na svetu misu, a ne samo nekog drugoga.

Neka ova uskrsna poslanica bude naš mali ispit savjesti pred uskrslim Kristom koji je došao na ovaj svijet, koji je trpio, umro i pokopan i koji je uskrsnuo radi nas i radi našeg spasenja i da bi poput Svetog Tome Apostola mogli reći pred Gospodinom: Kriste, ti si moj Gospodin i Bog moj. S tim priznanjem obećali bi Kristu jedan kvalitetan duhovni pomak u svom vjerničkom životu.

Trebamo biti svjesni da sebe trebamo ostvariti, jer ako to ne učinimo onda badava što smo se i rodili, a sebe ćemo ostvariti i postići životni cilj i vječnu sreću, ako zaželimo vršiti Njegovu volju, ne samo ako zaželimo nego ako budemo i vršili Njegove naredbe, njegove zapovjedi.

Uskrsni Kriste, daj nam tog pobjedničkog ideala i zanosa da izvršavajući Tvoje zapovijedi – ljubimo Tebe iznad svega, a brata svoga kao samoga sebe.
S tim mislima želim vam Sretan Uskrs, kako vama ovdje prisutnima, tako i vašima kod kuće i svima vašima koji su se raspršili po svijetu.
Isto tako Sretan Uskrs želim i pravoslavnoj braći koji ove godine zajedno s nama i na isti dan slave Kristovo Uskrsnuće.

S dužnim poštovanjem sve vas pozdravlja vaš duhovni Pastir

+ Ilija, biskup

Kotor, 6. travnja 2001.