Lovran: Odgojni susret mlađih svećenika

Lovran, (IKA) – “U našu župu je najprije došao svećenik koji nije čovjek, zatim čovjek koji nije svećenik, a sada imamo osobu koja nije ni čovjek ni svećenik”, tom kratkom pričom riječki metropolit i nadbiskup Ivan Devčić otvorio je trodnevno obrazovanje mladih svećenika Riječke metropolije do deset godina svećeništva. Na susretu trajne formacije svećenika u sjemenišnom dobru u Lovranu od 17. do 19. veljače okupilo se četrdesetak mlađih svećenika. Da bi današnji svećenici bili potpune osobe potrebno je izgrađivati ljudsku, vjerničku, intelektualnu i pastoralnu dimenziju. Nadbiskup Devčić je istaknuo kako Crkva jako insistira na permanentnom obrazovanju svećenika i stoga je ovaj susret prilika u kojoj se želi dotaknuti ljudska zrelost kao prva od četiri dimenzije trajne izgradnje svećenika. Vlč. mr. Marinko Barbiš, voditelj trajnog obrazovanja, na početku susreta istaknuo je kako se društvo u kojem živimo iz dana u dan mijenja. Ljudi kojima smo poslani konstantno napreduju, i zar onda samo mi možemo ostati isti “sigurni” u svojim “istinama”, nepotrebni svakog susreta s promjenama i napretkom? Voditelj trodnevnog susreta bio je psiholog Mario Bebić iz Zadra, koji vrši službu direktora Hrvatskog Caritasa u Zagrebu. Predavač je nastojao kroz to vrijeme govoriti s psihološke strane samo o ljudskoj dimenziji. Prvog dana su dotaknuta tri područja psihologije: humanistička, pastoralna i socijalna psihologija. Jedna od najvažnijih psiholoških vještina je komunikacija. To je vještina koja se može naučiti i važni je put prema ljudskoj zrelosti. U komunikaciji 70% otpada na neverbalnu komunikaciju, a 30% na verbalnu. Jake strane komunikacije su: znati slušati, prihvatiti druge, pružiti koristan savjet, svijest o sebi i sposobnost donošenja odluka. Najveći dio vremena u komunikaciji otpada na slušanje. Kroz slušanje se može prosječno zapamtiti do 50% razgovora. Svi su se svećenici složili da su im potrebne psihološke vještine komunikacije kako u vlastitom razvoju tako i u poboljšanju svakodnevne komunikacije s ljudima, a naročito s mladima. Drugog dana se razgovaralo o motivaciji koja je bitna za promjenu samoga sebe. Ljudi se najviše mijenjaju osobnim radom i vlastitim iskustvom, a najmanje kroz predavanja. U životu se najprije teži zadovoljiti niže potrebe da bi se došlo do viših koje treba živjeti. Lakše je raditi onim svećenicima koji se manje brinu za primarne i sigurnosne potrebe, koje su im osigurane kako bi mogli ostvarivati više potrebe kao što su rast i razvoj osobnih ambicija, poštovanje i samopoštovanje te prihvaćanje, ljubav i prijateljstvo prema onima s kojima rade. U životu mladih svećenika dominantne su potrebe pripadanja i samoispunjenja, dok su manje važne potrebe poštovanja i samopoštovanja, tek pri kraju su potrebe sigurnosti i preživljavanja. Razgovor o zrelosti treba biti podjednako važan na svim dimenzijama (osim psihološke, jer se planira intelektualna, duhovna i pastoralna edukacija). Završnog dana razgovaralo o načinu kako upravljati sobom i kako što bolje rasporediti vrijeme. U tijeku rada osim klasičnih susreta koristili su se i drugi praktični načini rada na sebi kao što su diskusije, vježbe, skupni rad i ankete. Završno misno slavlje predvodio je krčki biskup Valter Župan, koji je istaknuo kako svećenici danas moraju biti svjedoci odnosa s Bogom. U ime svih biskupa zahvalio se voditelju susreta Mariju Bebiću i voditelju programa trajne formacije Marinku Barbišu. Vrednovanje susreta pokazalo je da su svećenici bili zadovoljni s takvim načinom susreta.