Tom prigodom svečano misno slavlje predvodio je župnik iz župe Svih svetih u Sesvetama preč. Mario Migles u zajedništvu s domaćim župnikom preč. Josipom Samaržijom, vlč. Ivicom Šestakom i desetak svećenika. Tim misnim slavljem obilježen je ujedno i 780. rođendan grada kao i 20 godina od posvete u Domovinskom ratu srušene te ponovno izgrađene župne crkve Sv. Lovre.

Na početku preč. Migles čestitao je okupljenima župni blagdan te zahvalio župniku što ga je pozvao da devet godina nakon što je otišao iz Petrinje ima priliku slaviti misu na dan njezinog velikog zaštitnika.

Govoreći u homiliji o životu sv. Lovre propovjednik je izdvojio njegov odnos s papom Sikstom II. istaknuvši kako je Lovro u njemu vidio uzor, a papa u Lovri velebnog čovjeka koji je spreman dati se za Crkvu i Krista.

„Zato ga i čini đakonom te ga je unatoč mladoj dobi uvrstio među sedmoricu rimskih đakona i postavio za protuđakona. Iskazavši mu veliko povjerenje dao mu je da se brine za siromašne čitave Crkve. Upravo je tu njegovu borbu za vjeru i Krista i sam papa Siksto često naglašavao. On je također poput Lovre živio tu vjeru i mučeničkom smrću umro te ga slavimo 7. kolovoza. Pročitao sam jednu zanimljivu rečenicu koju je hrabro rekao Lovro dok je papu pratio na stratište: Oče gdje ideš bez svog sina? Hrabro je to rekao premda znamo kako se u to vrijeme hrabrost nagrađivala jedino smrću. Tako je i bilo, Lovro je na današnji dan ubijen i to je doslovce pečen na ražnju. Tu je u potpunosti dokazao svoju službu gdje je do kraja služio narodu, Bogu i čovjeku. Izvanredno nam o tome govori Poslanica Korinćanima koju smo čuli i koja kaže: ‘Tko sije oskudno, oskudno će i žeti’. Ne možeš ništa ne posijati, a očekivati veliki urod… Ako daješ oskudno od sebe što očekuješ da te netko hvali i časti? Lovro je sijao vrlo obilato, posijao je svoju smrt jer krv mučenika je sjeme novih kršćana i baš po Lovri su se rodili mnogi kršćani“, poručio je Migles, izrazivši nadu da će sveti Lovro danas u srca okupljenih unijeti dobrote, ljubavi, požrtvovnosti i spremnosti da čine dobro, ono što je i Lovro činio. 

U nastavku propovijedi osvrnuo se i na stradanje Petrinje u Domovinskom ratu. „Petrinja je probala i mučeništvo, Petrinja je probala progon, ali u Petrinju su se ljudi vratili. Došli su i oni koji su također u svom životu morali napustiti svoja ognjišta, daj Bože da se još više izgradi to zajedništvo i da zajednički ljubimo ovu našu hrvatsku Domovinu koja je velebna, lijepa, samo treba nas ljude dobrog srca“, zaključio je preč. Migles. 

Nakon popričesne molitve preč. Samaržija zahvalio je gostu na predvođenju slavlja kao i svima koji su pomogli da svetkovina unatoč epidemiološkim mjerama bude lijepo proslavljena. 

Slavlju je prethodila duhovna priprava od 7. do 9. kolovoza koju su predvodili o. Mislav Skelin, o. Mariano Passerini i fr. Ivan Dominik Iličić.