Na početku misnoga slavlja, u ime hrvatskih biskupa, okupljene je pozdravio predvoditelj misnoga slavlja i propovjednik mons. Mijo Gorski. Na misi su koncelebrirali generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije dr. sc. Krunoslav Novak, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije fra Jozo Grbeš, provincijal Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Milan Krišto, ravnatelj Ravnateljstva dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. sc. Tomislav Markić te ostali svećenici.

Osvrćući se na misna čitanja mons. Gorski je na početku homilije istaknuo da „prorok Ezekiel u svojem viđenju opisuje naizgled nemogući događaj, kako su oživjele suhe, mrtve kosti“. Isus je viziju proroka Ezekiela potvrdio svojim uskrsnućem. „Ustao je od mrtvih i nama omogućio novi život s njime u kojem smrt i patnja nemaju više nikakvu moć nad našim tijelom“, kazao je biskup.

„Vjera u uskrsnuće mrtvih temelj je naše molitve za žrtve kojih se danas spominjemo. Bez činjenice uskrsnuća i naše vjere, molitve ne bi imale nikakvog smisla, ali, jer vjerujemo u vječnost zato molimo za mrtve. U svjetlu vječnosti mi kršćani promatramo sve događaje na zemlji tako i za hrvatski narod tragični događaj na završetku II. svjetskog rata“, rekao je propovjednik.

Od ubojstava u Maceljskoj šumi prošlo je 79 godina. U njoj je ubijen 21 svećenik i bogoslov, a u kosturnici se nalaze kosti 1247 žrtava. „ (…) A to nije ni jedan posto ubijenih bez suda i dokazane krivnje“, napomenuo je mons. Gorski te dodao: „Nisu imali mogućnost dokazivanja istine, nisu imali mogućnost primiti sakramente ili utjehu svojih svećenika, ubijeni su kao ovce na klanju, zatrpani u jame i rovove kako se nikada ne bi saznalo gdje su. Istrijebljene su čitave obitelji. Ali, ako ljudi šute, zemlja progovara (…). Prije ili kasnije zemlja otvara svoja njedra i otkriva svoje tajne u stotinama grobišta. Iznosi na vidjelo dana prešućenu istinu kako su pobjednici vođeni komunističkom ideologijom postali zločinci.“

Biskup Gorski je kazao da je svaki rat zločin sam po sebi te da moćnici, koji se ne obaziru na činjenice, zločine tumače sebi u prilog kao djelo pravde. „Nikada se zločin nad zarobljenicima ne može tumačiti kao djelo pravde. Jer da je pravda bila u pitanju onda bi postojao makar privid suđenja, onda bi bili ukopani kao ljudi, a ne bacani u jame. Ali šutnja govori o osjećaju krivnje i potvrđuje se riječ Isusova: Tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova (Iv 3,20). Doista, ako je to bila pravda, zašto se ne istraži i objelodani, zašto se dostojno ne ukopaju ubijeni i obilježe njihova stratišta? Ali, jer je učinjeno zlo, šutjeli su izvršitelji zločina, šute i njihovi potomci, šute iz straha oni koji su znali. Zašto? Jer im djela bijahu zla. Jer je mržnja potaknula osvetu, a svaka osveta sjeme je novih podjela koje osjećamo do danas“, rekao je mons. Gorski.

Napomenuo je da su u ljudima davno minuli negativni osjećaji, mržnja, želja za osvetom. Ostalo je jedino ono „što kršćanin smije, može i mora; moliti i preporučivati Bogu njihove duše. Mrtve su žrtve, mrtvi su i ubojice, a i oni su žrtve bezbožne ideologije ili vlastite mržnje“, rekao je biskup. Propovjednik je kazao da se pravda na zemlji nakon toliko godina neće izvršiti te dodao da vjeruje da je Bog, osim milosrdan, „pravedan platac svima i da će svatko zadobiti ono što je kroz tijelo zaslužio, bilo dobro bilo zlo (…)“.

Osvrćući se na žrtve zločina rekao je da su umirali jer su sanjali slobodnu Hrvatsku. „Živote su ostavljali lijevi i desni, ljudi raznih političkih i vjerskih uvjerenja i svi su oni krvarili za istu ideju, ideju domovine“, rekao je. „Mi danas imamo Bogom danu zemlju omeđenu granicama, imamo i svoju zastavu koja simbolizira domovinu, ali ako ta ideja umre, ako se desetljećima ne ostvaruju mogućnosti i propuštaju dobre prilike, ako nam je jezik do neprepoznatljivosti iskvaren, ako nam je kultura postala nekultura, a sam pojam domovine i domoljublja ocrnjen, onda ljudi odlaze, traže novu. Nije novac jedini pa čak ni najvažniji razlog odlaska nego gubitak povjerenja i snova“, istaknuo je mons. Gorski te objasnio da su to „suhe kosti“ hrvatskog naroda o kojima govori prorok Ezekiel. „Možda su isprepletene žilama, možda imaju i mesa na sebi, ali nemaju duha, a to je najgore što se jednom narodu može dogoditi. Bez duha, čovjek je samo ljuska, bez duha domovina je samo komad zemlje“, kazao je.

Biskup je napomenuo da u spomen na žrtve Bleiburga i križnih putova, ali i Domovinskog rata, potrebno je razmišljati ne toliko o prošlosti koliko o budućnosti. „Bog nam je dao jedinstvenu priliku u povijesti naroda i ne smijemo je propustiti, da od snova učinimo privlačnu stvarnost. Jer mi, braćo i sestre, nemamo neku drugu zemlju, nemamo neke druge ljude, nemamo neko drugo vrijeme osim ovoga što imamo. I tu nam Bog daje ohrabrenje, daje nam svoga Duha, Branitelja, daje nam Duha istine“, istaknuo je propovjednik.

Kazao je da se ta istina zove Isus Krist u kojem nema laži, „u svjetlu njegovog Duha sve je jasno“. Ta istina (…) „ma koliko bila bolna, ona jedina oslobađa, ona jedina spašava i daje zdravi temelj svakom životu“, rekao je mons. Gorski. „Kažu nam: zašto ne pustite mrtve mrtvima, prošlost prošlosti? Rado bismo to učinili, ali dužnost je Crkve moliti za mrtve i nositi ih u svojem spomenu. Dužnost je Crkve moliti mir i pomirenje živima“, napomenuo je biskup.

Propovjednik je rekao da je uvjeren da san o domovini nije utopija. „Ali, ako prestanemo čeznuti za boljim, višim i ljepšim, ništa nas neće pokretati, ako nemamo vizije i dalje ćemo se vrtjeti u krugu bez stvarnog pomaka.“

Mons. Gorski je istaknuo da svetkovina Duhova, koju Crkva u tekućoj godini slavi u nedjelju 19. svibnja, ohrabruje. „Nije nam Bog dao Duha straha i bojažljivosti, nego snahe i hrabrosti“, rekao je.

„Molimo u Gospodina milosrđe za mrtve, ali molimo i za nas žive, da Duh Božji, Duh istine odagna od nas mrak grijeha i neznanja, osjećaj malodušnosti ili straha pred onim što smo dužni učiniti. Da, snovi se mogu ostvarivati, ali naša stvarnost neće postati lijepa samo zbog snova, nego zbog svesrdnog zalaganja za istinu u riječima, za pravednost u djelima, za slobodu u življenju, za međusobno prihvaćanje naših razlika jer nikada nećemo svi biti istog mišljenja, za poštovanje prema ubijenima. To smo dužni mrtvima, to od nas očekuju živi potomci i rodbina ubijenih, na to nas potiče i obvezuje sila Duha Svetoga. Amen“, zaključio je propovjednik.

Prije kraja mise predvoditelj misnoga slavlja mons. Gorski izmolio je Molitvu odrješenja za žrtve Bleiburške tragedije i križnih puteva hrvatskoga naroda. Potom je zahvalio svima koji su sudjelovali u misnome slavlju te onima koji su na bilo koji način svojim radom i organizacijom njemu doprinijeli. „Neka Gospodin u našim srcima uvijek snagom Duha učvršćuje mir, nadu i pogled u budućnost, u ono što nam Gospodin sprema. (…) Molimo Gospodina da nas on blagoslovi i svojim svetim Duhom prati kroz naš život, da blagoslovi sve naše putove i sve naše poduhvate“, poručio je mons. Gorski.

Na misi je pjevao mješoviti župni zbor Sv. Ante s Humca (Ljubuški) u Bosni i Hercegovini kojim je ravnao prof. Zdenko Vištica. Orgulje je svirala s. Katarina Petković.

Organizator komemoracija i obilježavanja 79. obljetnice Bleiburške tragedije je Počasni bleiburški vod (PBV), a pokrovitelj Hrvatski sabor. Euharistiju su organizirali Hrvatska biskupska konferencija (HBK) i Zagrebačka nadbiskupija odnosno Župa sv. Jurja u Đurmancu. Državnu delegaciju predvodio je predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, a izaslanstvo Vlade Republike Hrvatske potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja branitelja Tomo Medved.