U homiliji fra Ante osvrnuo se na početak drugoga čitanja iz poslanice Rimljanima: Znamo da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, rekavši da to duboko dira sve one koji imaju odnos s Bogom. Prvo što nas iznenađuje jest to da je Bog izrečen, i da se o Bogu govori kao o onome koji surađuje s nama. Ne da mi surađujemo s Bogom, nego Bog surađuje s nama, istaknuo je propovjednik. Matejevo evanđelje koje nabraja imena, tko se kome rodio, sve počinje s Abrahamom i završava s Isusom Kristom daje nam osjećaj odmaka, prolaska generacija. S nama nije počeo svijet i s nama neće završiti.

Bog surađuje na dobro s onima koji ga ljube. Ako imamo utvoreno uho za Božju riječ, vidimo da je tu utkana prva Božja zapovijed, zapovijed ljubavi. Dakle, prvo je ljubiti Boga iznad svega, a onda otkriti što to znači da Bog surađuje na dobro u svemu. Pitamo se što kada nam stvari ne idu dobro za rukom? Za koje dobro to služi? Marija nam može tu prva pomoći. U Marijinu životu mnogo stvari nije išlo na prvi pogled na dobar način. Kao da Bog ima iza leđa našega vidljivog života, drukčije tkanje i put. Nekad nam se učini da kad prođe vrijeme vidimo kako je to Bog usmjeravao na dobro, a da tog nismo bili ni svjesni – Isus je prvim koracima u ovom svijetu prošao put koji je cijeli njegov narod prošao. Put u Egipat i povratak iz Egipta. Tako će na sebe preuzeti sudbinu cijeloga naroda, proći istim putem, otkupiti narod, ali na svojoj koži. Ono što se ne vidi u prvom planu je pisanje drukčije priče. Mogu li se ja u trenucima nesporazuma, progonstava, u trenucima u kojima mi ne ide za rukom, pitati kojem dobru to služi? Koje dobro Bog hoće proizvesti iz ovog što se naoko čini lošim? Iz ovog što me opterećuje, kojem dobru to služi? Uočite što se događa u nama kada promijenimo svoja pitanja i postavimo ovo pitanje. Više ne tražim zašto mi se to dogodilo, tko je kriv za to, koga ću optužiti. Nego odjedanput kao da se pogled okreće u nešto što ja još ne vidim. Kao da se u meni probuđuje povjerenje da Bog stvarno surađuje u svemu ako ga ljubim. Kušajte, pa ćete vidjeti da što je čovjek bliže Bogu, to lakše u svemu što ga snalazi otkriva njegovu blizinu.

Uzmite najteži trenutak u Marijinu životu, a to je kada je njezin sin nepravedno optužen, uhvaćen, razapet na križ, ubijen. Kojem dobru takvo ljudsko zlo može služiti? Da nije toga, mi nikada ne bismo otkrili da iz tako brutalnog zla može izići dobro. U toj brutalnoj smrti na križu se događa oslobođenje od smrti. Bog spašava svoju djecu brutalnim događajem. Nije Bog poslao križ s neba da njegov sin bude razapet, nego je ta ljudska nepravda, politička suradnja ljudi protiv Isusa Bogu bila prigoda da se kroz to dogodi dobro. Vidite što nam Pavao hoće reći. Ljudska muka, nesporazumi, zlo, nesreće, bolesti ako ljubim Boga postaju mu prigoda da s nama surađuje na dobro. Dopustimo da nam Bog otvori oči, da vidimo to što se ne vidi, da postavimo drugo pitanje Koje dobro iz toga može proizaći? Danas, kad gledamo Marijin život, bio je ispunjen teškim životnim trenucima i posebno kad gledamo život njezinog sina, našega Gospodina i Spasitelja. Naravno, to nije bio neki uspješni život po kriterijima kapitalističkih uspjeha, ali je Bog kroz njih djelovao dobro. To je ono što Bog želi s nama.

Ponijet ćemo ovo pitanje Kojem dobru to može služiti? ali i svijest da je Božja volja da surađuje s nama u svemu na dobro. To je možda najveće ohrabrenje da idemo u život, da znamo da nismo sami, Bog s nama surađuje. Čak i onda kad se čini da je to loše, mi imamo duboko povjerenje da on hoće surađivati s nama u svemu na dobro. To znamo jer ga ljubimo svim srcem, svom dušom i svom snagom svojom, zaključio je propovjednik.

Na kraju mise župnik preč. Vjekoslav Meštrić blagoslovio je nabožne predmete, zbor je otpjevao himan Gospi Stenjevečkoj te je izmoljena zavjetnu molitvu Gospi Stenjevečkoj.