Uvodeći u misno slavlje, fra Diego Deklić je naglasio: „okupili smo se ovdje u našem pulskom marijanskom svetištu kao hodočasnici  kod Majke koja je na ulazu u grad kao čuvarica. Želimo u njezinu životu prepoznati smisao i vrijednost našega života koji dobivamo samo onda kad pred sobom kao cilj imamo Boga“.

Na početku homilije, fra Diego je upitao „ako nije Bog najvažniji, ako Božja riječ nije najvažnija, što bi to onda trebalo biti?“

Osvrnuvši se na misna čitanja, posvijestio je kako iako slavimo blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije, čitanja ne govore o njezinu rođenju. „Toga u Svetom pismu nema. Nju počinjemo pratiti tek od Navještenja kad joj Bog prilazi i kada je ona kao odrasla djevojka spremna prihvatiti Božji plan. Umjesto o njezinu rođenju, čitamo o navještaju Isusova rođenja. Sveti pisac želi reći kako Bog ulazi u našu ljudsku povijest, a naša ljudska povijest sastoji se od više generacija. Sveti pisac počinje od Abrahama, praoca naše vjere, susrećemo i kraja Davida, a na kraju niza je sv. Josip, za koga se kaže da je ‘muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist’. Kada slušamo ta imena možemo biti Bogu zahvalni da Bog nije samo Bog apstraktan, izvan naše stvarnosti, već Bog koji ulazi u naš ljudski život“.

Na pitanje zašto slušamo o Isusovu, a ne Marijinu rođenju, propovjednik je odgovorio: „zato što je Marijino rođenje i cijeli njezin život od njezinog začeća, čiji blagdan slavimo 8. prosinca, a devet mjeseci kasnije, 8. rujna, blagdan njezina rođenja, usmjeren na Isusa i ničega u njezinu životu nema da nije u službi njezinoga Sina. To nam je važno, jer Marija je jedna od nas, ako joj slavimo rođenje znači da je ljudsko biće koje se u jednom trenutku rodilo za ovaj svijet. Ona je jedna od nas, ali posebna u onome što je Bog u njezinu životu želio i ostvario. No ona nam je važna jer stoji pred našim očima i srcem kao ona koja je uzor kako živjeti kao Isusov učenik, kako živjeti kao kršćanin i kršćanka“.

U duhu misnih čitanja propovjednik je uputio na promišljanje kakav je naš kršćanski život, da li sve ono što radimo i trpimo prolazimo zajedno s Isusom i za Isusa? „Nema ni jednog trenutka u životu da ne bismo mogili živjeti s njim. Stoga valja promisliti, je li naš život zaista usmjeren prema Isusu, da li crpimo snage za sve životne poteškoće i radosti iz Isusa, iz slavlja svete euharistije?“

Propovjednik je podsjetio kako „Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube“, no možemo si postaviti i pitanje „trudimo li se Boga ljubiti?“

Pojasnio je kako to ne znači osjećati emotivnost, te istaknuo Isusove riječi „tko mene ljubi, čuvat će moju riječ“. „Dakle, ako čuvam njegove riječi, ako nastojim živjeti po evanđelju, onda Boga ljubim“.

„Zato smo došli u Marijin dom. Ona nakon što se rodila i proživjela ljudski život je u nebeskoj slavi, na cilju. Ono što je dobro i Božje pokazuje nam Marija, i Isus u evanđelju.“

„Stoga joj danas želimo reći: ti koja si naša nebeska Majka povedi nas za ruku, da bismo na kraju mogli doći na cilj, da bi se moglo i za nas, kao što se za Isusa reklo ‘prošao je ovom zemljom čineći dobro’. Neka nas Marija u tome ohrabri“, rekao je na kraju homilije fra Diego Diklić.

Nakon misnog slavlja održana je procesija po perivoju svetišta, prvo ophod oko vanjskog oltara ispred crkve, a potom je, nakon prigodnog glazbeno-recitatorskog momenta, fra Diego blagoslovio novi vanjski oltar Majke Tješiteljice, koji je, suradnjom otaca franjevaca, napose fra Joba i tamošnjih angažiranih vjernika, izgrađen iza crkve, kod ulaza u sakristiju. Glazbeno-recitatorski program izveli su djeca i odrasli koji u toj crkvi redovito sudjeluju u liturgijskom životu.