Ne radi se o priznanju i promaknuću u svjetovnom smislu, nego o dobrobiti Crkve. Nije pitanje prava, već primljenih darova. To znači razumijevanje i promicanje poslanja žene unutar crkvene zajednice, kazala je majka Angelini, benediktinska redovnica koja duhovnim meditacijama prati sudionice i sudionike na općoj skupštini Sinode o sinodalnosti koja je u tijeku u Vatikanu. U uvodnom dijelu svog govora redovnica je istaknula snagu svjedočanstva sinodalne rasprave u vrijeme dok „bjesni užas spirale nasilja“.

Isus i žene

„Žena je prisutnost koja – u kritičnim, razornim, uznemirujućim odlomcima – predosjeća kretanje života, plete nove, nevjerojatne relacije, strpljivo nosi i rješava sukobe“. „Isus je – primjećuje benediktinska redovnica – inovirao, stvorio stil u svom načinu relacija prema ženama“, a Drugi vatikanski koncil je „pokrenuo reformatorski pokret koji je ostao prekinut“. Upravo je doprinos žena ono što „neprestano potiče duhovni dinamizam reforme“.

Krik žena

Upravo stoga majka Angelini sudionicima sinode predstavlja neke primjere ženskih likova koji su u Novom zavjetu potaknuli pravi sinodski hod. Evanđelje po Luki pripovijeda da se iz mnoštva digao glas: „Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!“. Bio je to vapaj „anonimne žene, dirnute Isusovom objavom, koja naslućuje izvorno otajstvo naraštaja koji se otkriva u Isusu“. Krik je to koji podsjeća na druge: onaj Marijin na svadbi u Kani, Samarijankin, Kanaankin ili onaj Marije iz Magdale. To su vapaji koji istjeruju „verbalizme i proceduralnosti“ i stoga osvjetljavaju „upitnost skupa ove Sinode“.

Ne tek statistkinje

Žene nisu tek statistkinje, već otvaraju nove prostore za poslanje. Za misiju postoje dakle različite dijakonije. Sinodalna Crkva „koja izlazi“ susreće se, u početku kao i danas, „odmah s prisutnošću žena, posve različitih, nehomologiranih i nezatvorenih u svete gineceume“. Majka Angelini prisjeća da je sveti Pavao kad je uplovio u Europu pronašao „žene ujedinjene u molitvi, na otvorenom nebu“ i prihvaća njihov jezik. „Skromna trgovkinja purpurnim tkaninama, Lidija, je prva vjernica u zemlji Europi. Slušaj Riječ“, ona nudi dom apostolima.

Kuća, neophodna za „izlaženja“

„Lidijina kuća” – nastavlja redovnica – je ona kuća koju nas Isus poziva da tražimo u svakom gradu kada šalje apostole: to je „prostor sazdan od pouzdanih poveznica, a ne zidova, koji danas zahtijeva ponovno otkrivanje na novim jezicima prema izvornoj mudrosti koju žene možda više razumiju“. „Kuća-domus“, primjećuje redovnica Angelini, „nezaobilazna je za izlaženja i navještaje približavanja Kraljevstva, mjesto pouzdanih, hranjivih poveznica. To je mjesto molitve, na marginama“. U tom pogledu ona podsjeća na Koncil koji, ocrtavajući misijsku Crkvu, stavlja naglasak na kontemplativni život.

Navjestiteljice uskrsnuća

„Navještaj uskrsnuća povjeren je ženi“, primjećuje majka Angelini koja potiče Sinodu da propita kako Crkva koja izlazi može danas, „u globalnoj kulturi koja kao da gubi svoje obrise“, aktualizirati Isusov stil. „Početak evangelizacijske misije u Europi – zaključuje – daje povod za razmišljanje“, prenosi Vatican News.