Marija u Knjizi postanka

Uvodno biblijsko čitanje:
“Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu” (Post 3,3-15).

1. “Knjige Staroga Zavjeta opisuju povijest spasenja, u kojoj se polagano pripravlja Kristov dolazak na svijet. I ti prvi dokumenti, kako se čitaju u Crkvi, i kako se shvaćaju u svjetlosti daljnje i potpune objave, malo-pomalo sve jasnije iznose na svjetlost lik žene, Spasiteljeve Majke” (Lumen gentium, 55).
Tim nas tvrdnjama II. vatikanski koncil podsjeća kako se Marijin lik ocrtavao već od početka povijesti spasenja. On se nazire već u starozavjetnim tekstovima, ali se potpuno shvaća tek kad se oni “čitaju u Crkvi” i kad su shvaćeni u svjetlu Novoga Zavjeta.
Duh je Sveti, naime, nadahnjujući različite ljudske autore, usmjerio starozavjetno Otkrivenje prema Kristu, koji treba doći na svijet u krilu Djevice Marije.

2. Među biblijskim riječima koje su predskazale Otkupiteljevu Majku, Koncil navodi najprije one s kojima Bog, nakon pada Adama i Eve, otkriva svoj spasenjski naum Gospodin kaže zmiji, slici duha zla: “Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina; on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu” (Post 3,15).
Takvi izrazi, koje kršćanska predaja, već od XVI. stoljeća, naziva “Protoevanđeljem”, tojest prvom Radosnom vijesti, daju naslutiti Božju spasiteljsku želju od početka čovječanstva. Naime, prije grijeha, prema pripovijedanju svetoga pisca, prva reakcija Gospodinova nije kazniti krivce, nego im otvoriti mogućnost spasenja i aktivno ih uključiti u otkupiteljsko djelo, pokazujući svoju velikodušnost i prema onome koji ga je uvrijedio.
Riječi Protoevanđelja otkrivaju, također, jedinstvenu sudbinu žene koja, premda predvodeći muškarca u popuštanju zmijinom napastovanju, postaje potom, snagom božanskoga nauma, prva Božja saveznica. Eva bijaše zmijina saveznica da odvuče čovjeka u grijeh. Bog naviješta da će on, preokrenuvši tu situaciju, učiniti od žene zmijinu neprijateljicu.

3. Egzegete se gotovo slažu u priznavanju da tekst Knjige Postanka, prema hebrejskom originalu, djelovanje protiv zmije ne pripisuje izravno ženi, nego njezinu rodu. Tekst ipak daje veliku važnost ulozi koju će ona izvesti u borbi protiv napasnika: pobjednik nad zmijom bit će, naime, njezino potomstvo.
Tko je ta žena? Biblijski tekst ne donosi njezino osobno ime, nego ostavlja nazrijeti novu ženu, koju Bog želi da popravi Evin pad: ona je pozvana, naime, da obnovi ulogu i dostojanstvo žene i da pridonese promjeni sudbine čovječanstva, surađujući po svom majčinskom poslanju u božanskoj pobjedi nad sotonom.

4. U svjetlu Novoga Zavjeta i crkvene predaje, znamo da je nova žena koju je navijestilo Protoevanđelje Marija, i u “njezinu rodu” (Post 3,15) prepoznajemo sina, Isusa, otajstvena vazmenog pobjednika nad moći sotone.
Također opažamo da se neprijateljstvo, koje je Bog postavio između zmije i žene, dvostruko ostvaruje u Mariji. Savršena saveznica Božja i neprijateljica ?đavlova, ona bijaše potpuno izuzeta od vlasti sotone u bezgrešnom začeću, kad bijaše oblikovana u milosti Duha Svetoga i očuvana od svake ljage grijeha. Osim toga, pridružena spasiteljskom Sinovljevu djelu, Marija je bila potpuno uključena u borbu protiv duha zla.
Tako naslovi Bezgrešno začeće i Otkupiteljeva suradnica, koje vjera Crkve pridaje Mariji da bi objavila njezinu duhovnu ljepotu i njezino blisko sudjelovanje u čudesnom djelu spasenja, očituju neuklonjivo suprotstavljanje između zmije i nove Eve.

5. Egzegete i teolozi drže da se svjetlo nove Eve, Marije, sa stranica Knjige Postanka, prenosi na cijelu ekonomiju spasenja, i već u tom tekstu vide vezu između Marije i Crkve. Tu s radošću razabiremo da izraz “žena”, koji tekst Knjige Postanka upotrebljava u općenitom smislu, potiče pridružiti Nazaretskoj Djevici i njezinoj ulozi u spasiteljskom djelu osobito žene, pozvane, prema Božjem naumu, da se zalažu u borbi protiv duha zla.
Žene koje bi poput Eve mogle popustiti sotoninu navođenju na zlo, iz solidarnosti s Marijom, primaju nadmoć da pobijede neprijatelja, postavši prve saveznice Božje na putu spasenja.
Taj tajanstveni Božji savez sa ženom mnogostruko se očituje i u naše dane: u postojanosti žena u osobnoj i liturgijskoj molitvi, u katehiziranju i u svjedočenju dobrohotne ljubavi, u brojnim ženskim zvanjima na zavjetovani život, u vjerskom odgoju u obitelji…
Svi ti znaci tvore vrlo konkretno ostvarenje proroštva Protoevanđelja. Ono, naime, nadahnjujući opću protegu riječi “žena”, unutar i izvan vidljivih granica Crkve, pokazuje da je jedinstveni Marijin poziv nedjeljiv od poziva čovječanstva i, naročito, od poziva svake žene, koja se nadahnjuje na poslanju Marije, proglašene prvom saveznicom Božjom protiv sotone i zla.