Nakon pozdravnih riječi voditelja Marulianuma Bratislava Lučina, skup je počeo izlaganjem Branka Jozića (Split) „Rukopis 169 u Sveučilišnoj knjižnici u Splitu (Benedicti de acoltis aretini de bello-contra barbaros a Christianis gesto…)“. Izlagač je kazao da je riječ o djelu Benedetta Acoltija Starijega (1415.-1464.), te je donio kronološki opis rukopisa i sadržaj djela, pokušavajući utvrditi vrijeme i mjesto njegova nastanka, te tko ga je prepisao i ukrasio. Iz rukopisa se stječe uvid o političkom i kulturnom ozračju s obje strane Jadrana polovicom 15. stoljeća, o njihovoj komunikaciji, unutar koje se odvijala i bogata intelektualna razmjena.

Potom je Luka Špoljarić (Zagreb) govorio o „Korespondenciji prvih dalmatinskih humanista: Ivan Sobota Trogiranin“, istaknuvši kako početkom 15. stoljeća pisanje privatnih pisama stječe popularnost među talijanskim humanistima i postaje kralježnica književne republike u nastajanju. U tom procesu sudjeluju i prvi pobornici pokreta među dalmatinskim patricijatom poput Zadrana Jurja Jurjevića i Jurja Benje te Trogiranina Ivana Sobote – 21 pismo, od čega je čak 18 njegovih. Autor je predstavio ta pisma i na temelju njih i raznih izvornih isprava osvijetlio život, istaknute aktivnosti i mrežu kontakata toga slabo poznatog dalmatinskog humanista.

Ines Ivić (Budimpešta) u izlaganju „Sveti Jeronim i Kariolan Čipiko – mogući tekstualni predlošci ta razvoj štovanja u Trogiru“ istaknula je da od sredine 15. stoljeća štovanje sv. Jeronima dobiva na važnosti na istočnoj obali Jadrana te se Jeronim počinje slaviti kao nacionalni svetac. Štovanje proizlazi iz postojeće lokalne glagoljaške tradicije, ali je i odraz rastuće popularnosti Jeronima među europskim humanistima. S obzirom na veliki broj izraza štovanja svetaca, ali i na pojavu jedinstvenih ikonografskih prikaza, Trogir se nameće kao kolijevka renesansnog štovanja sv. Jeronima. Polazeći od prikaza sv. Jeronima u krstionici izrađenoj 1468. godine, izlaganje se bavilo pisanim predlošcima za jedinstven prikaz sveca u spilji, ali i za vizualno i ideološko uparivanje sv. Jeronima i sv. Ivana Krstitelja. Ikonografski model temelji se na pismima pseudo-Euzebija, pseudo-Ćirila i pseudo-Augustina, koji su poznatiji kao Tranzit sv. Jeronima i čine okosnicu renesansnog štovanja sv. Jeronima. Budući da su danas pisma sačuvana u razmjerno malom broju rukopisnih prijepisa, njihov utjecaj na razvoj štovanja u Dalmaciji često je bio zanemarivan, a naglasak se stavlja na raspravu s talijanskim humanistima o Jeronimovu podrijetlu.

Osim o pismima, u izlaganju se raspravljalo i o poznavanju Jeronimovih homilija, s tezom da su one izravno poslužile kao predložak za jedinstvenim simboličkim prikazima životinja na reljefu u krstionici koji prikazuje sveca koji čita u špilji. Cilj tog izlaganja bio je pokazati da štovanje sv. Jeronima u Dalmaciji treba promatrati u kontekstu renesansnog štovanja sveca koji se manifestira u brojnim izrazima štovanja, što ga je uvelike poticala osobna pobožnost. Izlaganje smješta štovanje sv. Jeronima u Trogiru u širi kontekst općeg humanističkog štovanja, gdje se obrazovani i pobožni svetac nameće kao savršeni model: ujedno se identificira mreža dalmatinskih humanističkih obitelji koje su Jeronima štovale s posebnom pažnjom, poput obitelji Cipiko u Trogiru, Nassi u Zadru ili Gozze u Dubrovniku, koje su najzaslužnije za promicanje svečeva štovanja. U tome ključu osobito se propituje uloga Kariolana Cipika, kao začetnika štovanja u Trogiru, i to s obzirom na njegovo humanističku izobrazbu i na ulogu operarija katedrale.

Bratislav Lučin (Split) održao je izlaganje „Iuvenilia Frane Trankvila Andreisa u Gnieznu“, riječ je mladenačkim spisima Frane Trankvila, jednog od istaknutijih predstavnika hrvatskoga humanizma, kako su dosad u nas ostali posve nepoznati, svrha je izlaganja bila upozoriti na njihovo postojanje, dati cjelovito (i u odnosu na Bolza točnije) njihovo izdanje te objasniti kontekst njihova nastanka.

Neven Jovanović (Zagreb) govorio je o temi „Gosti u rukopisu – nepoznati prijepis latinskog epigrama Zadranina Šime Budinića (između 1530. i 1535. -1600.)“, u kojem je kazao da u Osimu, na rukopisnom kodeksu s latinskim djelima talijanskog humanista Nardina Celinesera, na folijama 26v i 27v nalazi se pet latinskih epigrama zapisanih drugim rukopisom, a jedan od epigrama povezuje kodeks sa Zadrom šezdesetih godina 16. stoljeća. Radi se o jednom poznatom latinskom sastavku zadarskog pjesnika, prevodioca psalma, svećenika i bilježnika Šime Budinića (između 1530. i 1535.-1600). Sastavak se u literaturi, po početnoj riječi, naziva Cornisona, a dosad je neprecizno određivan kao „latinska satira“ ili „rugalica“. Autor se osvrnuo i na te naknadno zapisane epigrame te je protumačio Budinićevu pjesmu, kao i tekst na koji ona odgovara, da bi na posljetku iznio nekoliko pretpostavki o povijesnom kontekstu Budinićeva latinskog eksperimenta.

Stephan Sander-Faes (Zürich) održao je izlaganje „Šime Budinić u Zadru (1556.- 1567.: topografija svakodnevnoga života renesansnog humanista“, u kojemu proširuje znanja o jednom od najpoznatijih humanista, učenjaka i teologa u renesansnoj Dalmaciji, te je rekonstruirao mladenačko doba Šime Budinića, koji je prije odlaska u Rim u Zadru djelovao više od jednog desetljeća kao gradski bilježnik. Autor je želio pružiti nove uvide u slabo poznato rano Budinićevo razdoblje prije odlaska u Rim istraživanjem prostornog okvira u kojem se kretao te ekonomsku djelatnost i odnose sa stanovnicima Zadra i tako rekreira „topografiju Budinićeva svakodnevnog života“, omogućujući time da se djelatnost toga humanista smjesti unutar zemljopisnog područja renesansnog Jadrana.

Potom je slijedila kratka rasprava, a voditelji prvog dana međunarodnog znanstvenog skupa bili su Neven Jovanović i Bratislav Lučin. Skup se nastavlja u subotu 27. travnja u 9.30 sati izlaganjima još šestero znanstvenika, a voditelji skupa su biti Branko Jozić i Francisco Javier Juez Gálvez.