Misu zahvalnicu za život s. Antice u samostanskoj kapeli sv. Vinka predslavio je o. Jozo Milanović, OSB, iz benediktinskog samostana na Ćokovcu.

„S. Antica se u svemu pokoravala Kristu, s njim je plovila kroz životne oluje do svoje stote godine. Zaplovila je iz svoga rodnog mjesta Otok, a otok je okružen morem, morem Božje dobrote. Otplovila je u Banja Luku, Zagreb, Rijeku, Zadar, Jelsu, pa opet u Zadar. Slijedila je Krista u potrebnima i njemu služila. Bila je medicinska sestra, radila je najduže na Očnom odjelu u zadarskoj bolnici“, rekao je i zbog toga u homiliji naglasio važnost očiju. „One su ‚Božje naočale‘. Krist gleda našim očima, govori našim ustima, služi se našim organima, ušima, rukama, da činimo djela milosrđa, kako to čine i sestre milosrdnice. Božja riječ kaže ‚Bog je vodio svoj narod rukama Mojsija i Arona‘. ‚Kontemplacija je gledanje Kristovim pogledom‘, rekao je Benedikt XVI. Krist nam daje u svojoj dobroti da sve gledamo njegovim očima“, poručio je.

„U životu smo slabi, pa naše oči i pogled treba liječiti, nekad i suzama koje su dragocjene u procesu zalječenja. Samo Isusu trebamo doći takvi kakvi jesmo. Neka muka natjera da iz nas izlaze suze žalosnice, ali to Isus čisti naše oči da postanu radosnice. Neki put Isus stavi i flaster na naše oči, pa ne vidimo. Ali, time Isus zapravo čuva, liječi naš pogled vjere. I Psalam kaže kako Bog ne samo da umiruje događaje, nego i podiže, dopusti da se nešto uzburka. Gospodin daje znakove da se vjetar uzvitla jer nas u svojoj providnosti želi dovesti u vječnu luku. Bez vjetra ne možemo nikamo ploviti, ni u vječnu luku uploviti. Bog smiruje oluju, ali i daje da budemo gladni i žedni kako bismo iz njegove ruke primili sve što je potrebno. Isus je uvijek na glavnom dijelu, na krmi. Isus drži kormilo, obnavlja i vodi lađu našeg života, makar nam izgledalo da on spava. Valovi nas nekad snažno obaraju pa pomislimo da Isus ne vidi kako nam je. No, učenici zapravo spavaju u svojoj nevjeri“, istaknuo je.

„Gospodin je gospodar vremena i događaja. On nas i po olujama želi dovesti u željenu luku. Bez vjetra Duha Svetoga ne bismo mogli ploviti niti uploviti u luku vječnosti. Naša sestra Antica sto godina plovi, nek’ u luku nebesku uplovi“, zaključio je.

Proslavu stotog rođendana s. Antice, susestre milosrdnice doživjele su kao „povlašteni trenutak“ jednog dugotrajnog života za svoju zajednicu.

U slavlju su sudjelovale i sestre milosrdnice iz Zadra, Splita, Otoka te provincijalna glavarica s. M. Andrijana Mirčeta, franjevci iz Župa Rođenja sv. Ivana Krstitelja i Župe Presvetog Srca Isusova, rodbina slavljenice iz Otoka pokraj Sinja, susjedi samostana te prijatelji zajednice milosrdnica.

„S. Antica doživjela je sto godina, duhovno snažna i fizički pokretna. Duhovno smo se pripremale molitvom i sakramentom pokore za proslavu njenog rođendana. Svatko od sudionika slavlja želio je fotografiju sa s. Anticom za dragu uspomenu, a ona je svakom uzvaniku pokazivala posebnu pažnju, za svakoga se zanimala, sa svima razgovarala. Dugo ćemo pamtiti taj dan pun radosti i zahvale Bogu za dug i plodan život kojeg je podario našoj sestri. Zahvalni smo Bogu jer smo u zajedništvu s njim i u sestrinskom zajedništvu dočekali tu lijepu, visoku životnu obljetnicu. Molimo ga da s. Antici i svima podari blagoslov, strpljivost i vedrinu, da radosno primamo i nosimo dar života kojeg nam je Božja milost darovala, kako je to činila i s. Antica“, rekla je predstojnica samostana s. Vilma Šurjak.

Životopis

S. Antica, krsnog imena Šima, rođena je kao treća kći u obitelji, na svetkovinu Rođenja sv. Ivana Krstitelja, 24. lipnja 1924., u Otoku pokraj Sinja. Otac joj je umro kad imala šest mjeseci. Ukupno 70 godina živi u Zadru gdje je brinula o majci do njezine smrti. Najstarija joj je sestra umrla u 103. godini života. S. Antica je bila medicinska sestra, a najduže je radila kao glavna medicinska sestra, 32 godine, na Očnom odjelu u Općoj bolnici Zadar. Kao bolničarka radila je i u Banjoj Luci i na Sušaku u Rijeci.

S. Antica je pripadnica prve generacije medicinskih sestara koja je završila Medicinsku školu u Zadru, a potom i višu medicinsku školu, što odgovara sadašnjem studiju sestrinstva. Karizma sestara milosrdnica je rad u zdravstvu. Sestre milosrdnice došle su u Zadar prije 150 godina, i to upravo jer su pozvane doći raditi u zdravstvu.

Jubilej 150 godina od dolaska milosrdnica u Zadar i njihovog rada u zadarskom zdravstvu

Ove godine, 7. rujna, u Zadru će biti proslavljena 150. godišnjica dolaska sestara milosrdnica u Zadar, znanstvenim skupom i misnim slavljem u katedrali sv. Stošije.

Naime, bolnica u Zadru trebala je medicinske sestre za rad u svojoj ustanovi. Uprava zadarske bolnice zvala je Upravu sestara milosrdnica u Zagrebu da pošalje medicinske sestre na rad u bolnicu u Zadar. Tako je 1874. došlo prvih 12 sestara milosrdnica koje su bile medicinske sestre, raditi u bolnicu u Zadar. Zadarska bolnica tada se nalazila na poluotoku, na ulazu u središte grada kod zadarskog mosta. Na vanjskim zidinama kao ostacima te bolnice sada se nalazi spomen ploča na djelatnost bolnice na tom mjestu kroz povijest. Tu je od 1806. do 1811. djelovao i Medicinski fakultet.

U zadarskoj bolnici sestre milosrdnice radile su do travnja 1923. Tada su, uslijed društveno – političkih okolnosti, na rad u bolnicu dovedene talijanske redovnice, a sestre milosrdnice Hrvatice otpuštene su iz rada u bolnici samo zbog svoga nacionalnog podrijetla jer je Zadar Rapallskim ugovorom pripao Italiji.

Arhive kazuju kako su milosrdnice Hrvatice radile u bolnici i pod talijanskom vlašću. Bile su poštovane, priznate i hvaljene od strane nadležnih, pacijenata i svih suradnika. Milosrdnice su ponovno počele raditi u zadarskoj bolnici 1952. One koje su radile u bolnici, ujedno su i živjele u prostoru bolnice u kojoj su imale kapelu i vrt kojeg su obrađivale, a nalazio se na sadašnjem prostoru parkirališta ispred Opće bolnice u Zadru. Plodovima iz toga vrta sestre milosrdnice nesebično su hranile bolesnike u zadarskoj bolnici.

U samostanskoj zajednici „Sv. Vinko Paulski“ u Zadru djeluju 24 sestre milosrdnice. Upravo je s. Antica sudjelovala u pronalasku lokacije i gradnji samostanske kuće sestara milosrdnica koja se nalazi u Ulici sv. Vinka Paulskog, a dobila je naziv po njihovom utemeljitelju i zaštitniku.