MIRU MORAMO SVI DJELATNO PRIDONOSITI

1. U ovome prvom susretu u novoj godini, dan nakon svetkovine Marije Bogorodice i Svjetskog dana mira, želimo ponovno zahvaliti Bogu za bezbrojna dobročinstva kojima svakodnevno obogaćuje naš život. Istodobno, nastavljamo razmatranje velikog otajstva Utjelovljenja, koje živimo ovih dana i koje sačinjava istinski stožer liturgijskog vremena.
Preuzimajući Ivanov izraz “Riječ tijelom postade” (Iv 1,14) Crkva je u svome naukovnom promišljanju skovala izraz “utjelovljenje” označivši njime čin kojim je Božji Sin potpuno i u cijelosti uzeo ljudsku narav da u njoj i po njoj ostvari naše spasenje. Katekizam Katoličke crkve podsjeća da je vjera u istinsko utjelovljenje Sina Božjega “raspoznajni znak” kršćanske vjere (usp. br. 463). To je ono što, među ostalim, ispovijedamo u Nicejsko-carigradskom vjerovanju: “Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom”.
2. U rođenju Sina Božjega iz Marijinog djevičanskog krila, kršćani prepoznaju kako je Svevišnji beskrajno susretljiv prema čovjeku i svemu stvorenom. Utjelovljenjem Bog dolazi pohoditi svoj narod: “Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj! Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega” (Lk 1,68-69). A Božji pohod nije nikada besplodan: oslobađa od žalosti i daje nadu, donosi spasenje i radost.
U izvješću o Isusovu rođenju vidimo kako je radosni navještaj Spasiteljeva dolaska upućen prije svega skupini siromašnih pastira, kako izvješćuje Lukino evanđelje: “Anđeo im Gospodnji pristupi” (Lk 2,9). Tako sv. Luka, kojeg u stanovitom smislu možemo nazvati “evanđelistom Božića”, želi istaknuti Božju dobrohotnost i nježnost prema malenima i poniznima, kojima se on očituje i koji su obično spremniji prepoznati ga i prihvatiti.
Znak koji je dan pastirima, objavljenje Božjeg beskrajnog veličanstva u djetetu, ispunjen je nadama i obećanjima: “I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama” (Lk 2,12). Ta poruka nailazi na neposredni odjek u poniznom i raspoloživom srcu pastirâ. Za njih je riječ koju im je Gospodin obznanio sigurno nešto stvarno, “događaj” (usp. Lk 2,15). Pohitiše, dakle, bez oklijevanja, nađoše obećani im znak i odmah postadoše prvi misionari evanđelja, šireći po okolici radosnu vijest o Isusovu rođenju.
3. Ovih smo dana ponovno slušali pjesmu anđela u Betlehemu: “Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!” (Lk 2,14). Ta se pjesma mora širiti svijetom i u ovom našem dobu, označenom velikim nadama i izvanrednim otkrićima na svakom području, ali također opterećenom snažnim napetostima i poteškoćama. Da bi u novoj godini koja je upravo započela čovječanstvo moglo spremnije i sigurnije kročiti putovima mira, potreban je djelatni prinos svih.
Zato sam jučer, u prigodi Svjetskog dana mira, želio istaknuti povezanost između mira, pravde i oproštenja. Doista “nema mira bez pravde”’ i “nema pravde bez oproštenja”. Mora, stoga, kod svih porasti snažna želja za pomirenjem, vođena iskrenom voljom za oproštenjem. Neka tijekom ove godine naša molitva bude sve snažnija i ustrajnija, kako bi od Boga izmolili dar mira i bratstva, osobito na najizmučenijim područjima planeta.
4. Uđimo tako u novu godinu s povjerenjem, nasljedujući Marijinu vjeru i raspoloživost, koja je pohranila i prebirala u svome srcu (usp. Lk 2,19) sve čudesne događaje koji su se zbili pred njezinim očima. Sam Bog po svome jedinorođenom Sinu ostvaruje potpuno i konačno spasenje za sav ljudski rod.
Promatrajmo Djevicu dok u svoje naručje prima Isusa da bi ga darovala svim ljudima. Poput nje i mi moramo pozorno promatrati i u srcu čuvati velike stvari koje Bog čini svakog dana u povijesti. Naučit ćemo tako prepoznati, u svakodnevnom životu, stalni zahvat božanske Providnosti, koja sve vodi s mudrošću i ljubavlju. Još jednom svima sretna Nova godina!