U propovijedi provincijal je potaknuo vjernike na nasljedovanje Krista i podsjetio na Isusove riječi: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom.” Odreći se samoga sebe je zahtjevno, ali spasonosno. Isus nam to govori jer nas materijalna bogatstva zarobljavaju i opterećuju, a često i uništavaju međuljudske odnose. Ometa nas da slijedimo Boga i Bogu služimo, kazao je propovjednik.

Isus govori da uzmemo svoj križ i idemo za njim. To znači, uzeti njegov stil života, slijediti Krista ostajući mu vjerni po svaku cijenu. Potiče nas na promišljanje da je on gospodar našega života. Osim toga, Krist nam govori ako se netko njega zastidi pred ljudima, da će i on to učiniti pred Ocem svojim. Time nas poziva da budemo svjesni ispovijedanja i svjedočenja vjere. Svetom Franji Gospodin je ispunio želju i njegove rane pokazuju razinu svetosti – plod ljubavi sv. Franje prema muci i patnji Isusa Krista, ali i poziv da uđemo u to otajstvo Kristove muke i znamo cijeniti Isusov križ. O. Srećko Badurina svojim je životom ušao u Isusovu školu križa i ljubavi. Njegov život bio je obilježen školom Kristovog križa, kazao je propovjednik.

“Ako promatramo njegov život, ono što je napisao, ono što je izrekao, sve je bilo usmjereno na Krista i njegov križ. On je bio uronjen u Krista i svjestan da jedino onaj koji je uronjen u Krista može autentično njega naviještati, svjedočiti o njemu, iskreno govoriti i druge pozivati na Krista.” Zaključujući propovijed provincijal je istaknuo da je biskup Badurina pozivao, ne samo vjernike svoje biskupije, nego svakoga da se zagledaju u Isusa jer je u njemu Put, a u njegovom Križu snaga, ljubav, oproštenje i izvor naše vjere.

Na misi je pjevao župni zbor.

O. Badurina u akademskoj godini. 1974./75. počeo je predavati moralnu teologiju na VBŠ-i u Rijeci i profesorsku službu kao biskup zaključio u veljači 1988. godine. Njegovim nastojanjem Provincija otvara 1966. u Rijeci samostan sv. Franje Asiškoga na Pehlinu u kojemu je on prvih godina poglavar. Uz suglasnost župnika na Viškovu i uređenjem kapele u kući, samostan postaje pastoralni centar za dio župe koji obuhvaća naselje Pehlin. Uz predavački i pastoralni rad župskoga tipa, o. Srećko Badurina intenzivno je sudjelovao u životu riječke metropolitanske Crkve. Bio je duhovnik u Bogoslovnom sjemeništu (1976.-1979.), član Prezbiterskog vijeća (1984.-1986.), predavač i voditelj na dekanatskim sastancima i pastoralnim tečajevima sve tri biskupije, voditelj obnova i ispovjednik zajednica redovnica te rado zvan i slušan propovjednik.