Misu za sve poginule, nestale i ubijene hrvatske branitelje u župnoj crkvi predvodio je župnik Josip Erjavac. Prisutni su bili predstavnici općinske, županijske i državne vlasti, a po prvi puta i stopostotni invalidi Domovinskog rata prve kategorije, na čelu s predsjednikom Đurom Glogoški, koji je ujedno bio i izaslanik ministra branitelja Tome Medved.

Župnik je pozdravio sve nazočne, posebno branitelje i invalide Domovinskog rata te je euharistiju započeo riječima bl. Alojzija Stepinca: „Kada vam oduzmu sve, ostat će vam dvije ruke; sklopite ih na molitvu i tada ćete biti najjači.“ Potom je rekao: „Nama ništa drugo ne preostaje nego da molimo za naše mučenike, za naše heroje. Da mi generacije poslije vas živimo u slobodnoj, krvlju natopljenoj hrvatskoj državi. Stoga vama živima zahvaljujemo na tome. Pokojnima također zahvaljujemo i molimo Oca nebeskoga za njihove duše.“

Oslanjajući se na liturgijska čitanja, u svojoj homiliji župnik je istaknuo kako se u njima ne spominje nikakva patnja te je potaknuo na promišljanje – kolika je ljubav prema obitelji, prema svome domu, prema supružniku, prema djetetu, odnosno kolika je ljubav prema domovini. „Upravo tu ljubav pokazali su naši poginuli i nestali. Okupili smo se na ovu tužnu obljetnicu. Bez obzira što vrijeme prolazi rane su još duboke. Okupili smo se u Tordincima kako bismo molili za naše pokojne branitelje i kako bismo im još jednom rekli hvala. Ovaj skup želi sačuvati  sjećanje i pamćenje na one koji su prije nas živjeli i svoje živote položili, a na čijoj baštini ja i ti danas živimo. Katolička Crkva želi biti čuvarica pamćenja, ne samo pisanim dokumentima koje brižno čuva u svom krilu i prenosi na nove generacije, već također želi uklesati u kamen što vatra ne može progutati, barut može srušiti. Pismo na kamenu jamči da sve nije zaboravljeno. Ova crkva i ovo spomen obilježje ispred crkve želi u nama obnoviti svijest i odgovornost poštovanja prema onima koji krv svoju proliše za krst časni i slobodu zlatnu“, rekao je vlč. Erjavac.

„Križ Kristov opstao je u našem hrvatskom narodu, tako je utkan u naš život. Kako ne spomenuti danas sve one koji su za ovu grudu krv svoji dali jer su je voljeli. Smatrali su slobodu i obranu doma i domovine svetinjom i vrjednijom od vlastitog života. Ta krv je posvetila ovu grudu. Tu grudu treba znati voljeti i nastaviti izgrađivati i zato smo zbunjeni kako se olako rasprodaje i bez rata otuđuje naša hrvatska gruda. Nema cijene kojom se može procijeniti znoj, suze, patnja i krv natopljena u ovu našu ne samo hrvatsku, nego ovdje slavonsku grudu“, naglasio je propovjednik, upućujući kako mi je cilj probuditi svijest, odgovornost, zahvalnost i spremnost da nove generacije služe i bore se za svoju domovinu.

„U našoj povijesti svu našu kulturnu baštinu prožeo je znak i sadržaj križa. Često puta današnji čovjek bježi od križa, trpljenja i patnje. Križ Kristov je ne samo znak nego i sadržaj života. I nije moguće nešto ostvariti ako nismo spremni platiti cijenu. Nije moguće u životu uspjeti ako se nismo spremni žrtvovati. Nije moguće slijediti Krista, a ne uzeti križ. Zar se mislimo ponositi našim velikanima prošlosti, a bježati od onoga za što su oni dali živote. Što bi nam rekli naši branitelji, ali i naši hrvatski mučenici i svetci koje molimo, ako ne znamo za tu vjeru trpjeti u životu i u život je ugrađivati. Križ očituje kolika je naša cijena bila u otkupljenju. Koliko nas Bog voli kada je bio spreman toliku cijenu platiti za mene i za tebe. Križ je škola ljubavi i praštanja. Taj križ obvezuje da ne smijemo biti ljudi mržnje. Zato mi povijest pišemo ne iz mržnje nego iz ljubavi prema svojim korijenima. Mi slijedimo Krista koji je istina naša, Krista raspetoga. I zato ponosno i dostojanstveno stanimo danas i svakoga dana uz Krista i uz Njegov križ. Istinu volimo i istinu cijenimo. U ljubavi povijest čuvajmo i u ljubavi povijest pišemo. Zato danas želimo ući u školu križa da gradimo zdravu budućnost temeljito za ovu mladost, ovu djecu koja dolaze iza nas. Učiti ih praštati, učiti ih ljubiti. Tko u životu nije naučio ljubiti, promašio je smisao života. U crkvi u Tordincima, u susjednom Antinu, Korođu i Ćelijama čitajmo tu važnu lekciju pouzdanja u Boga. Ovdje se želimo vratiti s osjećajem unutarnjeg mira, odati dužno poštovanje onima koji su nam u baštinu ostavili vjeru, hrvatsko ime, kulturu, jezik i ovu slavonsku grudu“, naglasio je vlč. Erjavac.

Nakon mise slijedilo je polaganje vijenaca i paljenje svijeća kod spomen obilježja ispred župne crkve te prigodnim programom koji su animirali učenici Osnovne škole Tordinci. U masovnoj grobnici ispred katoličke crkve otkriveni su posmrtni ostaci pet osoba, a na izmještenoj lokaciji otkriveni su posmrtni ostaci još 24 branitelja i civila, moglo se čuti na komemoraciji. Braneći Tordince poginulo je više od 50 osoba, a troje se još uvijek vodi kao nestalo.

U općinskoj dvorani upriličena je izložba fotografija autora Ive Kelića koju su priredili Antun Flinčec i Petar Matanović.