U propovijedi se mons. Pervan prisjetio 6. prosinca koji je ušao u nacionalnu povijest kao dan teškoga stradanja. „Te 1991. godine, u petak, 6. prosinca rat je bio u punom jeku. Na Dubrovnik su se sručili siloviti udarci i napadi iz zraka, s mora i kopna, reklo bi se pakao na zemlji”, podsjetio je propovijednik. „Od ranoga jutra do kasnog popodneva kamen na kamenu je pucao i gorio. Ljudi su se pitali hoće li od Dubrovnika ostati kamen na kamenu, kao što je onodobno Krist rekao za Jeruzalem. Zlo u čovjeku je toga dana pokazalo svu svoju moć i možda se moglo pomisliti da je to rušilačko zlo pobijedilo”.

„Međutim, tom moćnom, od svijeta nesputanom ‘Golijatu’, suprotstavio se mali, malobrojni ‘David’”, nastavio je generalni vikar. „Nesiguran, neiskusan, neobučen ratovanju i nenaoružan. Ali bilo je sad ili nikad, valjalo je stati ispred zla i reći dosta.

„Nažalost, do slobode i neovisnosti domovine moralo se ići i doći putem ne samo znoja, odricanja nego i krvi, kazao je. San o slobodi se ispunjava. Tome ostvarenju je doprinijelo hrabro i mudro, ali i odvažno političko vodstvo države uz svesrdnu pomoć vjernika molitelja s jedne strane i branitelja s druge strane”.

Propovjednik je također govorio o molitvi u teškim ratnim danima kada su se toliki branitelji preporučivali zaštiti nebeske Majke moleći i noseći krunicu oko vrata. Tolike su supruge, majke, djeca i stariji u podrumima, skloništima molili za branitelje, za narod, za domovinu, za političko vodstvo, podsjetio je, te ustvrdio: „Osvjedočili smo se da nas je Bog čuvao, pratio i vodio“.

Tu molitvu povezao je s molitvom na trgovima posljednjih mjeseci gdje muškarci klečeći, „tiho i otvorena srca“, mole za taj isti narod. „Da naš narod nije molio, da se ne moli, što bi bilo od ove zemlje i gdje bismo završili”.

Potaknuo je okupljene na gradnju bolje budućnosti s Bogom: „Ne smijemo se dati podcijeniti, imamo svoju povijest, živimo u sadašnjosti nastojeći graditi bolju budućnost, a nje neće biti ako je ne budemo gradili u Bogu i s Bogom”.

Svečano misno slavlje pjesmom je pratio katedralni zbor.

Misi je nazočio gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković sa suradnicima, a sudjelovali su i branitelji, članovi obitelji poginulih branitelja i civilnih žrtava rata, ratni zapovjednici te ostali vjernici među kojima i oni koji su te ratne dane proživljavali u Gradu.