Misa na dubrovačkoj tvrđavi Lovrijenac

Brojni štovatelji sveca kao i oni koji nose njegovo ime hodočastili su i ove godine u procesiji od crkvice Sv. Đurđa u Pilama do same tvrđave s koje se pruža prekrasan pogled na sam Grad. Koncelebrirano misno slavlje predvodio je fra Nedjeljko Jerkan iz franjevačkog samostana Male braće u Dubrovniku. Na kraju mise blagoslovljene su i lovorove grančice koje vjernici na ovaj dan nose u procesiji i potom odnose svojim domovima, a upravitelj Župe sv. Andrije don Marin Lučić zahvalio je svima na sudjelovanju.

Na početku propovijedi predvoditelj slavlja uključio je okupljenu djecu te kroz razgovor s njima povezao značenja naziva lovor, Lovrijenac i sv. Lovro. Vjera sv. Lovre bila je čvrsta i postojana, kazao je propovjednik, a mi se nalazimo ovdje gdje je mnogo kamenja i trebamo se sjetiti svih onih koji su svojim rukama gradili ovo sveto mjesto. Ovo kamenje i ove zidine oni su ostavili iza sebe da možemo znati kako su oni živjeli. Potaknuo je vjernike da se zamisle nad tim što oni ostavljaju iza svoga života, što će se znati za sto ili petsto godina o tome kako se sada živjelo. Kazao je da će se znati da smo živjeli u doba korone, ali bilo je i prije bolesti i nevolja, bila je kuga, pa potresi koji su uništili puno crkava i zgrada.

Kad slavimo sv. Lovru sjetimo se njegovih muka i patnji, nastavio je propovjednik, te podsjetio na svečev život u doba progonstava. Istaknuo je kako je svetac u jednom trenutku prodao sve crkveno bogatstvo i nahranio siromahe grada Rima, a kad je car, koji je tražio to bogatstvo i koji je želio pronaći one koji su kršćani, upitao da mu da bogatstvo zajednice, on je pokazao na siromahe. Propovjednik je povezao to s Isusom i njegovim riječima: blago siromasima duhom, blago progonjenima… Nijedan govornik ne može govoriti kao Isus jer nije živio kao Isus, dodao je i napomenuo da i mi kad govorimo, govorimo više našim životom nego našim riječima.

Spomenuo je i kako svi nose svoj križ te potaknuo vjernike da ga nose zajedno s Kristom, koji je nosio svoj križ i kojeg nitko drugi ne bi mogao nositi. Puno toga ne možemo naučiti bez vjere, kazao je, ona daje da razumijemo ono što ne možemo drugačije razumjeti.

Na kraju je podsjetio i kako Dubrovnik ima 120 crkava, a prije Velike trešnje 1667. godine samo u franjevačkoj crkvi bilo je 20 oltara što znači da se častilo toliko svetaca. Danas nema ni polovica od toga. Dodao je kako se u ovoj tvrđavi štuje sv. Lovro, kao čuvar na ovom isturenom mjestu te napomenuo da se na ulazu u ovu tvrđavu nalazi onaj natpis koji govori kako se sloboda ne prodaje ni za sva blaga svijeta. Ni vjera, ni Božja istina ne mogu se prodati, dodao je te istaknuo kako su sveci svoj život davali upravo za te svetinje.

Liturgijsko pjevanje predvodili su vjernici Župe sv. Andrije pod vodstvom profesorice Luce Čatić.