Misa na prvu obljetnicu smrti don Stanka Lasića
Foto: Angelina Tadić // Misa na prvu obljetnicu smrti don Stanka Lasića
Katedralni župnik don Marin Lučić služio je misu na prvu godišnjicu smrti dugogodišnjeg katedralnog župnika dr. sc. don Stanka Lasića u ponedjeljak 6. ožujka u dubrovačkoj stolnoj crkvi.
„Svatko od nas ima uspomenu na don Stanka, svatko od nas ima iskustvo susretanja s njim”, rekao je na početku propovijedi župnik Lučić „Čovjek ostavlja trag u susretu s drugima”, primijetio je i nastavio: „Poslanje svećenika je ostavljati trag Isusa Krista u susretu sa svakim čovjekom. Uz to trebamo biti svjesni svoje naravi te je oblikovati i obuzdavati snagom Isusa Krista“.
Razmišljajući o porukama prvog čitanja iz Knjige proroka Danijela o zlu koje čini narod, župnik je rekao: „Mi svećenici uime naroda zagovaramo pred Gospodinom i molimo milost. Evo, to je činio i don Stanko“. Put svih nas jest da u svom srcu otkrivamo ljubav Oca nebeskog i da se njegovo milosrđe očituje u našem životu.
Propovjednik je naglasio kako svatko treba dati svijetu ono nešto posebno što mu je Bog darovao, pa je i don Stanko ovom svijetu dao ono nešto posebno, što su drugi prepoznavali u njemu. „Kad svećenik to prepozna i živi, ostvario je svoje poslanje.“ „Vjerujemo da je don Stanko ostvario svoje svećeništvo, a to je – doći u nebo. To je i cilj svih nas“, zaključio je katedralni župnik.
Liturgijsko pjevanje, kojem je pokojni katedralni župnik pridavao veliku važnost, predvodio je Mješoviti katedralni zbor pod vodstvom Petre Potrebica i uz orguljsku pratnju Marka Palčoka. Oko oltara služili su članovi Bratstva Presvetog Sakramenta koji su godinama s don Stankom sudjelovali na misnim slavljima i gradskim procesijama.
Stanko Lasić rođen je 1942. u Jarama u Hercegovini. Za svećenika Dubrovačke biskupije zaređen je 1967. u Splitu. Vršio je mnoge svećeničke službe. Najdulje je bio župnik u dvjema župama, dvadeset godina u Smokvici i gotovo trideset godina u katedralnoj župi u Dubrovniku. Kanonikom Stolnog kaptola imenovan je od njegovog obnavljanja 2016. godine. Bio je i generalni vikar biskupije.
Doktorirao je 1984. na Papinskoj akademiji Alfonsiana u Rimu, te je predavao predmete moralne teologije na teološkim institutima u Splitu, Mostaru i Dubrovniku. Briga za obitelji bila mu je na srcu te je pokrenuo obiteljske škole u Dubrovniku koje se i danas održavaju. Generacije dubrovačkih gimnazijalaca pamte ga kao svog vjeroučitelja koji je svake godine organizirao hodočašća u Rim. Ostavio je traga i u kulturnom životu Grada jer je neumorno priređivao brojna kulturna događanja.
Posljednje godine života proveo je u Svećeničkom domu u Dubrovniku gdje je preminuo 6. ožujka 2022. Pokopan je u rodnom mjestu. Objavio je knjige „Pravo na rođenje u učenju Crkve” i „Župnikovi zapisi i sjećanja”.
