Misno su slavlje svojim pjevanjem animirali članovi župnog zbora „Sveti Josip“ uz orguljsku pratnju Krešimira Klarića, a pod ravnanjem s. Blandine Rakarić. Posebni doprinos ljepoti liturgijskog slavlja dali su i članovi Limene glazbe Prosenik iz Zaboka intonirajući euharistijsku pjesmu „Uzmite i jedite“ i hrvatsku himnu.

Na misi su sudjelovali ravnateljica Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu Maja Grba-Bujević, karlovački gradonačelnik Damir Mandić sa suradnicima, zamjenica župana Martina Furdek Hajdin, donedavni saborski zastupnici Marija Jelkovac i Slaven Dobrović, prof. Ana Stavljenić Rukavina, potpredsjednica skupštine grada Zagreba, Vlasta Hubicki, predsjednica Županijske skupštine Krapinsko-zagorske županije te brojni Josipovi štovatelji.

Limena glazba Prosenik – Zabok nakon misnog slavlja održala je prigodni koncert u dvorištu Svetišta gdje su članovi obiteljske zajednice hodočasnike poslužili toplim grahom i osvježavajućim napitcima.

U prigodnoj homiliji dr. Markić kazao je da je ovaj dan prigoda da: „kao narod, kao društvo i kao moderna suvremena kultura preispitamo kako se odnosimo prema onima koji su u potrebi, koji su u životu na razne načine prikraćeni, bilo materijalno, bilo zdravljem, bilo slobodom, bilo ičime drugim. Gospodin će i naš narod suditi po tome ima li u našem društvu mjesta za velike i brojne obitelji, siromašne, nezaposlene, bolesne, osobe s invaliditetom, beskućnike, putnike i izbjeglice, prognanike i migrante, druge i drugačije. Vlada li u našem društvu sebičnost, promicanje partikularnih interesa umjesto općega dobra, vlada li korupcija, nasilje i diskriminacija prema određenim skupinama, uskraćivanje prava i pravednosti (da spomenem samo npr. pravo na sjećanje i grob, ako govorimo o brojnim ratnim i poratnim žrtvama ratova na našem području)“, zapitao se u homiliji dr. Markić te nastavio:

„Teško je proniknuti u sve razloge i motive zbog kojih je najprije zagrebački biskup Martin Borković na svojoj IV. biskupijskoj sinodi dao prijedlog i poticaj da sveti Josip bude nebeski zaštitnik hrvatskog naroda, a Hrvatski državni sabor zatim tu inicijativu prije 333 godine prihvatio i potvrdio, ali vjerujem da je to zato jer su iskustva kroz koja je prolazio sveti Josip bila osobito bliska našem narodu.

Proročki su takvim izborom buduća migrantska i prognanička iskustva hrvatskoga naroda stavljena pod zaštitu svetoga Josipa, hranitelja i zaštitnika Svete obitelji. Iskustvo bijega u Egipat, kako bi sačuvao dijete Isusa od Herodova mača, povratak Svete obitelji iz toga prognanstva u Nazaret, redovita hodočašća u sveti grad Jeruzalem – sva ta iskustva migracije bliska su našemu narodu, koji migracije poznaje ne samo od stoljeća sedmoga, kada su naši preci doselili u ove krajeve, već i kasnije kada su bivali protjerani bilo od Turaka, bilo od drugih nevolja, poput peronospore, oskudice i siromaštva, koje ih je raspršilo po čitavome svijetu pa hrvatski iseljenici i njihovi potomci nastanjuju danas krajeve, vremenske i klimatske zone od Novoga Zelanda do Ognjene Zemlje, Kalifornije i Britanske Kolumbije, od sjevera Norveške, gdje djeluje i jedan hrvatski biskup (Berislav Grgić kao apostolski administrator Troemsa) do Južnoafričke Republike, od plus dvanaest do minus devet sati, od plus pedeset do minus četrdeset Celzijeva stupnja.“ uočio je propovjednik Markić.

Zatim je nastavio: „Pa onda sve one ratne i poratne migracije koje su naš narod u 20. stoljeću dodatno raspršile: iseljavanje poslije Prvoga svjetskoga rata pa onda ono nesretno povlačenje velikoga broja naših sunarodnjaka na koncu Drugoga svjetskoga rata prema Austriji i saveznicima, pa prisilni povratak križnim putovima u ruke novih komunističkih vlastodržaca uz mnoga ubojstva i masakre, a doživotni ili dugogodišnji ostanak u prognanstvu onih koji su uspjeli pobjeći.

Velike migracije našega naroda potaknula su i ratna zbivanja vezana uz posljednji Domovinski rat, što su najjače osjetili oni koji su bili prognani ili vi koji ste živjeli blizu linija fronte“, kazao je preč. Tomislav.

Propovjednik se zatim osvrnuo na iskustvo prisutnosti svetog Josipa u njegovom životu: „Mogu posvjedočiti blizinu svetoga Josipa u prognaničkim iskustvima i u mojoj obitelji. Naime, obitelj moje majke prognana je 1942. iz Župe Šibovska iz mjesta Gornji Palačkovci pokraj Prnjavora te su kao izbjeglice živjeli u Slavoniji. Među ono malo stvari koje su uspjeli ponijeti i spasiti nalazila se i slika svetoga Josipa, koja i danas zauzima posebno mjesto u našoj obiteljskoj kući. I danas vjerujemo kako im je upravo sveti Josip bio pomoćnik i zaštitnik u nevoljama prognaništva i izbjeglištva.“

„Skroman i nenametljiv, ali vrlo učinkovit i snažan način služenja, kojim je sveti Josip svim potrebnim opskrbljivao Svetu obitelj, potreban je i u našem narodu, a i u našoj Crkvi (leading by serving – vođenje služenjem)“, kazao je dr. Markić te pozvao da: „molimo danas svetoga Josipa, zaštitnika Hrvatske i hrvatskoga naroda, da nova zakonodavna i izvršna vlast bude uspješnija u zaštiti života od začeća do prirodne smrti, kao i u zaštiti obitelji kao životne zajednice muškarca i žene, kojima sam Bog daruje i povjerava djecu na odgoj i odrastanje. Molimo da konačno ostvare najave o neradnoj nedjelji za tolike naše sugrađane. Molimo da svatko ima mogućnost zaraditi dovoljno od rada svojih ruku, a da onima koji to iz raznih razloga nisu u mogućnosti kao društvo iskažemo djelotvornu solidarnost. Molimo ne samo da se zaustavi iseljavanje mladih ljudi i mladih obitelji u potrazi za boljim uvjetima života, već i da se steknu uvjeti za povratak brojnih iseljenika i njihovih potomaka. Molimo za jedinstvo hrvatskoga naroda u našoj Domovini: Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, gdje su Hrvati također konstitutivan narod, s hrvatskim iseljenicima i njihovim potomcima, bilo u europskim, bilo u prekomorskim zemljama, kao i s onima koji žive kao nacionalna manjina u nama bližim zemljama. Za sve ovo molimo dragoga Boga po moćnome zagovoru svetoga Josipa, zaštitnika Hrvatske i Hrvata“ zaključio je dr. Tomislav Markić.