Na misi su bili i načelnik Josipdola Drago Rudančić te saborska zastupnica Nada Murganić, a polaganju vijenaca i svijeća kod spomenika poginulim braniteljima i načelnik Saborskog Marko Bičanić.

U propovijedi dr. Blagus govorio je o naravnom ili prirodnom zakonu kojega je Bog kao Stvoritelj ovoga svijeta upisao u samu strukturu vidljivog svijeta, ali i u ljudsku narav, u ljudsko društvo. „Bog je osobno odredio ovaj prirodni zakon kao sustav dobrih posljedica za činjenje onoga što je dobro za nas ljude, a sustav loših posljedica za činjenje onoga što je loše za nas. Kad Bog kaže ‘što je dobro za nas ljude’, onda on misli na cjelinu našega bića, života i postojanja, kako u vremenu, tako i ulog vječnosti, misli na dobro pojedinca, ali i na dobro zajednice kojoj taj pojedinac pripada. Ukoliko mi, Hrvati, katolici, članovi hrvatskog društva, ukoliko mi budemo činili ono što je dobro za nas, onda će po prirodnom zakonu za nas proizlaziti dobre posljedice. Tu se čak ni Bog ne mora izravno i osobno miješati i direktno intervenirati. Jednako tako mi ne moramo uzimati osvetu u svoje ruke, dovoljno je prepustiti prirodnom zakonu tijek stvari i zle posljedice će nastupiti za one koji zlo tvore. Od svršetka rata naovamo, kakve su posljedice nastupile za susjednu Srbiju čija je akademska i politička elita i dalje vodila neki duhovni rat protiv Hrvatske? Nije li se teritorijalno i utjecajno smanjivala? Nije li izgubila Crnu Goru? Nije li izgubila i Kosovo? Nije li ostala u predvorju Europske unije i tko zna kada i kako će se pridružiti Uniji? Nije li njena ekonomska snaga manja od Hrvatske? Nije li njen međunarodni položaj i utjecaj sve lošiji kako vrijeme odmiče? Je li sadašnji položaj Srbije posljedica neke Hrvatske intervencije? Je li Crna Gora napustila državnu zajednicu sa Srbijom zbog nekog hrvatskog interventa? Je li Kosovo samostalna država zbog nekog hrvatskog upliva, postupka ili djela? Nije. To je posljedica ili prirodnog zakona ili naravnih zakonitosti koje je Stvoritelj upisao i u ovaj svijet i općenito ljudsko društvo“, kazao je dr. Blagus.

Osvrnuvši se na Dan domovinske zahvalnosti, dr. Blagus je kazao: „Kome smo mi to zahvalni i za što smo zahvalni? Ponajprije moramo biti zahvalni Bogu i Stvoritelju. Ne možemo baš reći da je Bog bio na našoj strani i da smo zato pobijedili jer bi to bila preuzetnost i svojatanje Boga. Ali možemo i moramo reći da smo onoliko prevladali i nadvladali koliko smo mi bili na Božjoj strani, a to je strana istine, pravde, poštenja, čestitosti, dobrote i svega onoga što je za nas dobro, te su za nas po prirodnom zakonu, kojega je uspostavio Bog, za nas nastale pozitivne posljedice, tj. pobjeda u ratu. Tako na kraju ipak moramo biti zahvalni Bogu, ali na pravi način: jer smo prihvaćali njegove poticaje i nadahnuća da činimo što je stvarno i objektivno dobro koje nam se onda po Božjoj rasporedbi vratilo kao dobro.“

Istaknuo je da moramo biti zahvalni i svima onima koji su bili nositelji i dobrih odluka, dobrih i ispravnih djela i postupaka, kako tijekom rata, tako i u vremenu sve do sada. Stoga, kazao je, imamo i treće slavlje, a to je dan hrvatskih branitelja, sve vojske koja je doprinijela pobjedi.

Govoreći da Bog, Isus Krist, kršćanstvo, Crkva poziva svakog čovjeka na svetost, na dobar i ispravan život, dr. Blagus je protumačio: Da bismo živjeli čestito i da bismo pošteno i pravedno obavljali svoj posao, moramo činiti dobro, a izbjegavati zlo. Da bismo uopće znali što je u svakodnevnom životu dobro, a što je zlo, treba nam osim savjesti i zdravog razuma i poneko prosvjetljenje Duha Svetoga; a onda nam treba i njegove snage da to provedemo u djelo. Da bismo primili ili primali svjetlo i snagu od Duha Božjega, moramo s njim redovito i prijateljski komunicirati, popričati, iskreno s njim porazgovoriti ili drugim riječima, moramo se redovito pomoliti, voditi uredan duhovni život. Moramo se s Bogom susresti u njegovoj kući, u crkvi, moramo mu doći u goste, moramo pokazati poštovanje i obzirnost prema njemu. Moramo s njim obnoviti prijateljstvo kad ga nečim povrijedimo ili razočaramo, odnosno moramo se par puta godišnje ispovjediti i pričestiti. Nije teško, nije posebno zahtjevno, ali nije ni prelako i nije besplatno. Sve što vrijedi, to i košta. A prijateljstvo s Bogom i poštovanje prema Bogu je nešto jako vrijedno, pa onda i košta. Košta nas nešto napora, nešto vremena, nešto našega zauzimanja i angažmana, ali na dugi rok donosi nama i budućim generacijama veliko dobro. Dajmo naučimo da je to tako na lakši način, poštujući Boga, dolazeći češće na misu, razgovarajući s njim, poštujući ono što on od nas očekuje. Nemojmo to naučiti na teži način tako da nas zle posljedice našeg pogrešnog postupanja po prirodnom zakonu moraju podsjetiti da smo zastranili. Neće nas Bog izravno i osobno kažnjavati. Zato postoji ono o čemu sam govorio tijekom ove propovijedi, zato postoji naravni ili prirodni zakon.“

Vjernike je pozvao na angažman, rekavši: „Mi druge oko sebe ili izvan svojega društva ne možemo mijenjati, ali možemo nešto učiniti u svojem životu, možemo sebi, svojim obiteljima, svojoj lokalnoj zajednici i neposrednom okruženju ipak učiniti mnogo dobra. Krenimo odmah, od danas, od sutra, od ovoga mjeseca i vidjet ćete da nećete požaliti za svoje dobre odluke. Domovina se volim poštenim i čestitim životom, a svim poginulim i umrlim braniteljima neka je vječna slava i hvala.“