Misu su suslavili katedralni župnik don Stanko Lasić i policijski kapelan gvardijan samostana u Pridvorju fra Ivo Kramar.

Biskup Uzinić je misu namijenio za roditelje poginule djece, jer za njihovu djecu, kako je kazao, nije potrebna molitva, „oni su svoju igru u kojoj su prekinuti u ovom životu nastavili u Božjoj vječnosti“. Dodao je tome nakanu molitve za njihove ubojice te za djecu koja danas u svijetu stradaju poput ove djece, što je pretvorio u nakanu molitve za mir.

U uvodu propovijedi biskup se osvrnuo na otvorenje i sam početak simpozija kojem je dan ranije nazočio, a na kojem su se oblikovala pitanja: „Zašto se konstantno zanemaruju civilne i osobito dječje žrtve u Domovinskom ratu kojih je, onih ubijenih, bilo najmanje 313? Ne bi li bilo logično da se događa upravo obrnuto, da se više ističu upravo civilne žrtve rata i djeca kao žrtve rata jer upravo to najbolje govori o pravom značenju agresorskog rata koji se vodio na teritoriju Republike Hrvatske?“

U pokušaju odgovora na to teško pitanje biskup se poslužio liturgijskim čitanjima, osobito ulomkom iz Knjige Mudrosti, primijetivši kako poklapanje upravo tih čitanja s ovim misnim slavljem nisu slučajna.  Odgovor na pitanje „su bezbožnici i njihova bezbožnička logika ili mudrovanje“, kako kaže autor Knjige Mudrosti „opisujući vjerojatno svoje iskustvo, ali nažalost i naše iskustvo“. „Dok bi nama bilo logično da nevini ne stradaju – a ako se već netko želi ‘klati’ neka se kolje bezbožnik s bezbožnikom, a ostave nevine – događa se to da se bezbožni  ujedinjuju i zajednički promišljaju kako napakostiti pravedniku“, kazao je biskup te citirao dio iz spomenutog svetopisamskog teksta: „postavimo zasjedu pravedniku, jer nam smeta, i protivi se našem ponašanju“. Govor o djeci, nevinim žrtvama rata, smeta onima koji žele voditi ratove, ustvrdio je.

Nadalje je kazao kao se ne zna tko je bio taj pravednik u vrijeme pisanja Knjige Mudrosti, vjerojatno je to bila općenita pojava vremena u ‘kojem čovjek čovjeku nije bio brat nego vuk’. U slici tog pravednika odražava se lik Isusa Krista kojega su, kako kaže pročitano evanđelje, „Židovi tražili da ga ubiju.“ Biskup je tu napomenuo kako se pod pojmom Židovi ne misli na židovski narod – i Isus je bio član toga naroda – nego na njegove starješine, pismoznance i farizeje, na one „koji su imali moć u svojim rukama i iskoristili je za činjenje zla umjesto za činjenje dobra“.  Isusov čas tada još nije bio došao, on će tek doći, a oni će, doslovno kopirajući bezbožnike iz Knjige Mudrosti, ostvariti svoj bezbožnički plan, protumačio je biskup.

„Znam i da se u tom pravedniku odražavaju likovi vaše djece poginule u Domovinskom ratu, kao i drugih civilnih žrtava, a u njihovom liku se ponovo odražava lik Isusa Krista koji se  svojim likom pravednika koji pati pridružio patnicima svih vremena i utjelovio u njihovom liku“, kazao je i nastavio: „ Zato oni bezbožnike provociraju, bezbožnicima smetaju. I zato žele ušutkati glas njihove krvi koji, poput krvi Abelove, zapomaže iz zemlje. I zato se o njima ne govori.“

U nastavku propovijedi biskup je govorio o djeci koja stradaju u današnjim ratovima. Pozvavši se na činjenice objavljene na portalu Vatican News biskup je opisao situaciju u Jemenu,  u kojemu je, prema podacima organizacije „Save the Children“, od početka sukoba prije četiri godine izvedeno više od 19 tisuća zračnih napada u kojima su uništene škole, bolnice i glavne infrastrukture te su ratno nasilje i razaranje prisilili 1,5 milijun djece da napuste svoj dom. U bolnicama u Adenu i Sani smještena su djeca koja pate od teške pothranjenosti, zatajenja srca i bubrega, upale pluća i drugih teških bolesti. Rat u Jemenu jedna je od najvećih ljudskim čimbenikom izazvanih katastrofa u povijesti s 24 milijuna osoba kojima treba humanitarna pomoć i zaštita (80% stanovništva). Oko 3 milijuna ljudi pothranjeno je, a 2/3 su djeca. „Slično se, zasigurno, događa i u drugim žarištima rata, jer u ratu uvijek najviše stradaju oni koji su najneviniji. A njih se najmanje čuje, najmanje vidi“, rekao je biskup Uzinić.

Promišljajući o tome „što je nama činiti?“, biskup je ustvrdio kako treba prije svega „dizati svoj glas“, i Bogu u molitvi, i ljudima, dajući svoj glas onima kojima je ratnim stradanjem oduzet i glas i pravo na život. Biskup je pohvalio organiziranje simpozija „Otvaranje imenika – ubijena i ranjena djeca u Domovinskom ratu“ jer je to doista „najbolji način“ jer se stvari mogu mijenjati „samo znanstveno i argumentirano i u dijalogu“.

Da ima malo više dijaloga, ratovi se zasigurno ne bi niti događali, dodao je biskup Uzinić.

„No više od svega  je važno dignuti glas protiv rata, svakog rata, odnosno ne dati se zarobiti logikom bezbožnika. A oni koji su pogođeni u svojoj boli lako to mogu ponekad učiniti.  Nažalost to se događalo i u Domovinskom ratu. I to nam se danas vraća kao bumerang. I dogodilo se da su, nažalost, u nekim slučajevima, žrtve postale agresori, a agresori žrtve. Ako se to dogodi, a može se dogoditi, „samo tad bezbožnici pobjeđuju“.

„Oni nisu pobijedili kad ubiju pravednika. Oni su pobjednici kad pravednik zbog njihove nepravednosti i bezbožnosti i sam postane bezbožnik. Zato je važno ne dati im da pobjede! Budimo radije oni koji gube, oni koji su poraženi.

Znam da nije to lako, da nije lako živjeti u ovom bezbožnom svijetu obrnuto od općeg smjera, plivajući protiv struje, ali znadem i da se isplati. A isplati se jer u našem porazu i poniženju nismo sami. Isplati se jer je tad s nama i u nama Isus Krist poražen. A on je onaj koji upravo u porazu pobjeđuje, ne za sebe, njemu to nije potrebno, već za nas. On je zato i došao. I pridružio nam se u našoj ljudskosti i u našem porazu. Pridružimo se i mi njemu.“

Podsjećajući da se nalazimo u korizmenom vremenu, da je petak i da se prije mise molila pobožnost križnog puta, biskup je svoje promišljanje završio čitanjem osme postaje Puta Križa Alke Pintarić, postaje ‘Isus tješi jeruzalemske žene’. Objasnio je to željom da takvo razmišljanje sve okupljene, osobito „vas drage ožalošćene majke i očevi“, ispravno usmjeruje, „potičući vas da ne plačete nad svojom djecom – nema potrebe za njima plakati, za bezbožnicima treba plakati – nego da krenete, da svi krenemo, za Isusom na Gologotu“.

Simpozij „Otvaranje imenika – ubijena i ranjena djeca u Domovinskom ratu“  organizirali su Zagrebački Institut za kulturu zdravlja, Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, Zajednice udruga hrvatskih civilnih stradalnika te domaćin Franjevački samostan u Pridvorju.

U Republici Hrvatskoj, prema dostupnim podatcima koje su prikupile udruge na čelu Zajednice udruga hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata, ubijeno je više stotina djece. „Samo u Slavonskome Brodu je ubijen jedan razred djece, njih 29 s imenom i prezimenom… Kad su u pitanju ranjena djeca, postoje podatci da je u ratu ranjeno oko 1200 djece i usprkos velikom broju ubijene i ranjene djece u javnosti se malo govori o ovim zastrašujućim podatcima“, ističu organizatori i podsjećaju na podatak da je oko 15.000 djece rođeno u progonstvu.