U liturgijskome slavlju asistirali su članovi hvarskih bratovština u bratimskom ruku. Tradicionalno na svečanoj Misi Večere Gospodnje obavljen je obred pranja nogu. Biskup Palić simbolično je podno središnjega oltara oprao noge dvanaestorici članova hvarskih bratovština Sv. Nikole i Sv. Križa.

Uvodeći u homiliju liturgijskoga slavlja biskup Palić podsjetio je na riječi blažene Majke Terezije: „Postoje djela koja se ne čine zbog novca. Postoje čini koji ne garantiraju dobitak, ne stvaraju materijalnu dobit i ne ostavljaju se kao nasljedstvo u oporuci. Postoje djela koja imaju izvor u Božjoj ljubavi i u ljubavi prema bližnjima. I ta vas ljubav čini spremnim za služenje, osposobljava vas za služenje i ne ustručavajte se sagnuti se i dodirnuti prljavštinu na ulici, patnju i ljudsko siromaštvo“.

Biskup je ustvrdio kako i danas postoje toliki primjeri među muškarcima i ženama koji, kako je rekao, „i danas služe, potaknuti i motivirani jedino i isključivo ljubavlju prema Kristu, Crkvi i bližnjima u potrebi”.

„To su heroji i zvijezde današnjice, koji su se u svome životu sagnuli, ljubili i zbog toga su bili spremni pomoći drugima, a njih nema na naslovnicama dnevnoga tiska”, primijetio je hvarski biskup. Ustvrdio je kako osobe iz crkvene povijesti, ali i našega vremena svoje podrijetlo i svoj primjer pronalaze u događaju Posljednje večere. „Isus se opasuje pregačom, saginje se, čini se malim i pogrbljenim i vrši službu pranja nogu, pere noge svojim učenicima. Ovo nije samo lijep obred koji ćemo i mi učiniti večeras, kao i svake godine i kao mnogi drugi.

U ovoj gesti odražava se nešto veliko: Bog se saginje, Bog čini ono što su robovi inače činili, Bog uzima prašnjave i ranjene noge u svoje ruke i čisti ih od prljavštine”, rekao je hvarski biskup, dodavši kako nam Bog poručuje ovom gestom „Čovječe, želim ti se približiti ovim činom i ne stidim se onoga što te čini čovjekom. Prihvaćam te – sa svim onim što ti pripada: i s tvojim prljavim nogama i s ranama na tvojim nogama. Tvoja me prljavština i tvoje rane ne plaše. Tvoj neuspjeh i tvoj grijeh me ne plaše. Jer te poznajem i tvoje je ime zapisano u mome srcu: Čovječe, želim tvoje spasenje”.

Govoreći o ustanovi Svetog reda s događaja Posljednje večere biskup je primijetio kako je „najvažniji svećenikov odjevni predmet pregača kao izraz služenja i izraz spremnosti rasti i dozrijevati u duhu Isusa Krista”.

Podsjetivši na riječi Jacquesa Gaillota „Crkva koja ne služi, onda ne služi ničemu”, potaknuo je vjernike da ono što slave i vjeruju to nose u svome srce te prema tomu i žive.

U razmišljanju o Isusovoj ustanovi euharistije na Posljednjoj večeri, biskup je istaknuo kako je ona izraz njegova predanja nama ljudima, izraz njegove ljubavi. „Jesmo li svjesni što se događa ovoga trenutka? Jesmo li svjesni koliko se naš Bog i Spasitelj za nas predaje? Do onoga posljednjega se daje: tijelo i krv – svoj život. Iskreno govoreći, jedino što nam preostaje jest dopustiti da nas to otajstvo zahvati. Ono premašuje našu sposobnost shvaćanja”, istaknuo je biskup.

Ukazao je, nadalje, okupljenima na važnost da ono što vjerujemo i ostvarujemo u životu. „Sve se mora odražavati u našem djelovanju, u ispravnom djelovanju. Jer, inače smo, kako će reći sveti Pavao: mjed što ječi i cimbal što zveči, odnosno, bez nedostatka melodije svoga kršćanskoga života koja privlači i pretvara se u sol ovoj zemlji i svjetlu ovoga svijeta”. Potaknuo je okupljene vjernike da darove koje imaju iskoriste za izgradnju Božjeg kraljevstva. „Neka ono po nama bude vidljivo, da se u ophođenju s nama osjeća, da i drugi mogu reći: oni nose pregače opasane na Posljednjoj večeri. Imaju pravu riječ i smisao. Oni se ljube. Oni se poštuju. Oni podržavaju jedni druge. Oni služe jedni drugima”, istaknuo je biskup Palić. Primijetio je kako je jedan od razloga suvremene krize u Crkvi i u tome što se, rekao je, „i mi, službenici oltara Gospodnjega i djelitelji njegovih otajstava, nismo znali sagnuti, prignuti nad nevinima i malenima i služiti, nego smo se pravili gospodarima”. Homiliju je zaključio riječima: „Neka nam Gospodin daruje milosrdno i ponizno srce, kako bismo Ga mogli prepoznati u Euharistiji, ali i u licu brata čovjeka”.