U koncelebraciji su bili generalni vikar mons. Franjo-Frankopan Velić, katedralni župnik don Ante Mateljan, rektor bogoslovije don Vedran Torić, don Danijel Maršić i don Marko Ćubelić. Pjevanje tijekom mise predvodio je Katedralni zbor splitske prvostolnice pod ravnanjem maestra don Šime Marovića te uz orguljašku pratnju s. Mirte Škopljanac Mačina.

„U dvorani Posljednje večere zbivaju se veliki događaji koji ulaze u same temelje kršćanstva. Tu Isus uspostavlja euharistiju, uspostavlja svećeništvo novoga saveza, daje novu zapovijed ljubavi i s gestom pranja nogu daje temeljnu poruku poniznosti i služenja kao bitno obilježje Isusova učenika. Sve se odvija u klimi intimnosti, prijateljstva i neizmjerne ljubavi“, istaknuo je na početku homilije nadbiskup.

U dvorani Posljednje večere Isus čini svoje posljednje čudo. Pretvara kruh u svoje tijelo, a vino u svoju krv. Od tada pa do danas euharistija će postati najjača snaga Crkve. „Isus je s ovim činom htio ovjekovječiti svoju vidljivu prisutnost u svojoj Crkvi. Obećao je učenicima da će snagom svoga Duha s njima ostati u sve dane do svršetka svijeta. Zašto je Isus izabrao ovaj trenutak uoči svoje mukle da ostavi ovaj veliki dar svojoj Crkvi? Isus je dosada bio vidljivo prisutan svojim učenicima, on im je bio potpora i ohrabrenje, i Euharistija nije bila potrebna. On sada odlazi. Njegove vidljive prisutnosti više nema“, kazao je nadbiskup.

Euharistija je dala snagu učenicima da prebrode dramatične trenutke Kristove muke koja je mogla iz temelja uzdrmati njihovu vjeru. Euharistija koju su blagovali imala je svoj učinak iako ju oni nisu razumjeli. Oni su se nakon Isusova stradanja razbježali, ali se opet diskretno sastaju. Euharistija, snaga povezanosti i jedinstva, tajanstveno je djelovala u njima. „Euharistija ostaje baš to. Snaga čovjekove vjere na njegovu životnom putu na kojem ima bezbroj kušnji. Bez nje bi bilo teško ili nemoguće izdržati“, istaknuo je.

Također, uz uspostavu euharistije, Isus učenicima pere noge te tom gestom daje primjer da ljube kao što je i on ljubio. „Isus želi odgojiti svoje učenike za takvu ljubav. Zato od njih od početka traži da se odreknu sebe, da se odreknu egoizma, da postanu svjesni da će biti sretni samo ako budu znali usrećivati druge“, kazao je naglasivši da „odreći se sebe“ nije bijeg od sebe ili prezir prema sebi već otvorenost u ljubavi prema svima. „To je Isusov zahtjev za sve učenike. Nije lako to postići. U našoj naravi je biti navezan na sebe. Sebeljublje je nešto urođeno i nadvladati ga se ne može bez nadnaravne snage. Biti čovjek ljubavi ne znači voljeti samo neke, jer to čine i pogani, nego znati voljeti sve. To je Isusova ljubav. Pranje nogu i nova zapovijed ljubavi se ne mogu razdvojiti. A Euharistija bez ovih vrijednosti ostaje bez snage“, zaključio je nadbiskup.

Nakon homilije nadbiskup je oprao noge apostolima, koje su ove godine predstavljali četiri bogoslova iz Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu, dva srednjoškolca iz Nadbiskupijske klasične gimnazije u Splitu, četiri studenta te dva oženjena muškarca s različitih splitskih župa, dok je za to vrijeme Katedralni je zbor pod ravnanjem maestra don Šime Marovića pjevao: „Gospodine! Zar ti meni da pereš noge?“.

Na Veliku je srijedu navečer u katedrali počela molitva Časoslova „Barabana“ koju pjevaju kanonici prvostolnog kaptola i bogoslovi zajedno s nadbiskupom. „Baraban“ se moli na Veliku srijedu uvečer i Veliki petak kroz jutro, a završava na Veliku subotu ujutro.