Tijekom mise biskup je oprao noge dvanaestorici župljana. Propovijed je uputio savjetnik Apostolske nuncijature u Bernu mons. Većeslav Tumir. U koncelebraciji je bio domaći župnik Matej Glavica te župni vikar Marko Obradović, a posluživao je đakon Josip Vuksanović.

Uvodeći u misno slavlje, biskup Ćurić posvijestio je vjernicima značenje Velikoga četvrtka te podsjetio da na taj dan svećenici, a s njima i cijela Crkva, slave spomen ustanove svećeništva. Uputio je čestitku svoj braći u ministerijalnom svećeništvu. „A jednako tako s cijelom se Crkvom radujemo što prepoznajemo istinu Božje nazočnosti među nama, ustanovi presvete euharistije, susretu kojim se obnavlja ono što je Bog u Isusu Kristu, u Njegovu djelu spasenja za nas učinio“, dodao je.

Mons. Ćurić posebno je istaknuo završnu rečenicu evanđeoskog ulomka iz Ivanova evanđelja, kada Isus učenicima postavlja pitanje: Razumijete li što sam vam učinio? „Volio bih da nam ovih dana u srcu na poseban način ostane baš to Isusovo pitanje. Da mi ovih dana prebiremo, i dublje i snažnije nego li učenici – po cijelom otajstvu, po svoj istini događaja spasenja u Kristu Isusu. Da još bolje razumijemo snagu i poruku Isusova križa, da još bolje razumijemo pobjedu grijeha i smrti u uskrsnuću, i da Isusa nasljedujemo onim pozivom kako nam je pokazao na svojoj Posljednjoj večeri kada se prigiba i pere učenicima noge, poziva na služenje.“

U propovijedi je mons. Tumir podsjetio da Bog silazi na svijet, postaje čovjeku u svemu jednak osim u grijehu, odriče se svoga božanskog dostojanstva i postaje slugom. „Spušta se do razine običnog sluge ili roba koji svojim učenicima pere noge. Papa Benedikt rekao je da upravo u toj gesti, u gesti Krista koji kleči i pere noge učenicima, se može prepoznati sukus onoga što je otkupljenje: Bog veličanstveni, Svemogući, Svedržitelj radi ljubavi prema grešnome stvorenju spušta se tako nisko da pere noge, da postaje rob“, istaknuo je.

Napominjući da „Bez te Isusove geste, rob, čovjek, ljudi ne bi mogli biti pozvani na Posljednju večeru, ne bi mogli imati udjela s njim za njegovim stolom. Ta gesta dolazi iz prevelike ljubavi koju Bog ima prema grešniku. Božja ljubav nema granice. Jedini koji može postaviti granicu toj Božjoj ljubav je sam čovjek koji ne želi biti ljubljen“, rekao je propovjednik.

Juda postavlja granicu Božjoj ljubavi jer ima vlastite planove koji uključuju moć, samodopadnost, želju za novcem, za dobiti, a ne klečanje pred nikim, razložio je propovjednik. „Kada čovjek isključi Boga iz vlastitog života, onda mu nema ni udjela na Posljednjoj večeri. Ova gesta, Kristova gesta, toliko je značajna i bitna za naš život da Krist vrlo jasno pita učenike nakon pranja nogu – Jeste li svjesni što sam vam učinio?“, dodao je.

Ističući kako „služenje drugim ljudima, klečanje pred drugim ljudima, postaje gotovo jednako sudioništvu u stolu Posljednje večere“, mons. Tumir je istaknuo da je ta gesta bila toliko bitna da su sve do 1918. u Beču na dvoru car i carica siromasima prali noge. „Praonik je možda bio od srebra i vrč je možda bio od srebra, ali je car jedanput godišnje morao kleknuti pred siromasima svog carstva i oprati im noge. I to nije bila puka i isprazna gesta, bila je to opomena onome koji je bio prvi javni služitelj u velikoj carevini da postoji Netko iznad njega i da se on mora klanjati Njemu u siromasima“, rekao je mons. Tumir.

„Kamo sreće kada bi svi koji imaju nekakvu javnu službu, počevši od nas u Crkvi – svećenika, đakona, laika koji sudjeluju u različitim poslanjima Crkve, uvijek pred očima imali tu sliku Krista koji kleči i pere noge siromasima. Jer to je najbolja obrana, to je najbolji lijek protiv naše oholosti i naše umišljenosti. I kamo sreće kada bi se svi oni koji upravljaju narodima, počevši od naših političara u Hrvatskoj do političara na europskoj i svjetskoj razini, jedanput godišnje, poput austrijskog cara, morali spustiti na koljena i siromasima prati noge. Mnoge umišljene tikve, bile bi manje umišljene jer sama ta gesta pokazuje da ti nisi gospodar, nego da si sluga“, istaknuo je.

„Nitko od nas nije isključen iz te slike Krista koji kleči i pere noge. Svi smo mi pozvani u drugima prepoznati one kojima moramo služiti. Svatko od nas ima nekoga u svojoj blizini koji je potreban ljubavi, prijateljstva, možda i naše materijalne pomoći. I jedino tako, klečeći pred drugima, tražeći druge pred kojima trebamo kleknuti, možemo reći da smo dostojni Kristovi učenici“, zaključio je mons. Tumir.

Na kraju misnoga slavlja, biskup Ćurić je zahvalio prisutnim vjernicima na sudjelovanju u liturgijskom obredu. Uslijedio je prijenos Presvetog Oltarskog Sakramenta na pokrajnji oltar te Getsemanska ura, koju su uz župnog vikara predvodili mladi konkatedralne župe, izvijestio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.