Istina je prava novost.

Misa Večere Gospodnje u Srijemskoj Mitrovici

Misa Večere Gospodnje, spomen ustanovljenja euharistije i svetog reda, u srijemskomitrovačkoj katedrali svečano je proslavljena 28. ožujka, na Veliki četvrtak. Slavlje je predvodio srijemski biskup Fabijan Svalina.

U koncelebraciji su bili kancelar Srijemske biskupije preč. Tomislav Lasić te katedralni župnik preč Ivan Rajković.

Biskup je u homiliji izdvojio tri poruke koje Isus daje te svete večeri: predanje samoga sebe, potreba da to čovjek učini uz velike napore sve do krvi te važnost poniznog služenja jedni drugima.

„Isus nam pokazuje kako smisao života nije u tome da čovjek sebi sve podredi i živi za sebe. Pravi smisao života je u tome da živimo ljubeći Boga i bližnje, da sebe stavljamo u Božje ruke… Smisao života je u davanju, u darivanju iz ljubavi. Ne radi se ovdje samo o nagradi u vječnosti. Onaj tko iz ljubavi sebe daje i predaje, već ovdje na zemlji ima svoj mir., svoju radost i potpuno ispunjenje života“. Biskup je u nastavku podsjetio na Kristovu žrtvu do prolijevanja krvi te rekao kako vjera nije uvijek nešto lagano i lijepo, ponekad zahtjeva borbu do krvi kako bi čovjek ostao Božji. I život je ponekad pretežak, ali ne treba se bojati, jer je i Krist trpio. Svojim trpljenjem postajemo dionici Kristovih patnja. Tako će se preko nas očitovati pobjeda Kristova uskrsnuća.

Biskup je protumačio i Kristov primjer poniznog služenja. Kao što je on učenicima oprao noge, tako i oni trebaju služiti jedni drugima. „Bila je to zadnja pouka koju je Isus učenicima rekao prije svoje smrti. Zar ne da čovjek govori ono što smatra najvažnijim baš u onom trenutku kad zna da odlazi, da umire. Isus kao svoju oporuku govori svojim učenicima, govori nama: Ponizno služite jedni drugima!“, poručio je mons. Svalina.

Biskup je nakon homilije oprao noge dvanaestorici vjernika, kao što je Isus na Posljednjoj večeri oprao svojim učenicima.

Nakon misnog slavlja Presveti Oltarski Sakrament prenesen je u procesiji u svetohranište na pokrajnjem oltaru, a glavni oltar je ogoljen. Vjernici su ostali u klanjanju i molitvi koju je predvodio župnik. Time je započela sveta tišini iščekivanja Isusove muke i smrti.