Misa za domovinu slavljena u Otočcu

Misno slavlje predvodio je župni vikar don Anđelko Kaćunko, a koncelebrirali su fra Juro Marčinković, župnik Kompolja, don Andrija Kekić, župnik Sinca, don Stjepan Vuletić, župnik Neubrunna kod Würzburga u Njemačkoj, te don Jure Ladišić, duhovnik slijepih i slabovidnih osoba.

Uvodno je don Anđelko istaknuo da u tome misnom slavlju, „budući da sam državni blagdan objedinjuje pobjedu, zahvalnost i branitelje, kao u svakoj euharistiji najprije Bogu zahvaljujemo za sve darove koje nam svakodnevno daje, a danas poglavito za veliku pobjedu u borbi za slobodu hrvatskoga naroda u Domovinskom ratu, za što posebnu zahvalnost dugujemo hrvatskim braniteljima.“

U prigodnoj propovijedi na temelju izabranih čitanja, posvijestio je najprije kako Isusove riječima sadrže tri poruke koje su putokaz za naš kršćanski život. Prva preporuka – u Isusovu upozorenju na čuvanje svetinja od pasa i bisera od svinja (Mt 7,6.12-14) – „tiče se naših vjerskih i narodnih svetinja koje ne smiju biti obezvrijeđene tako da mi šutke promatramo dok ih blate i pljuju oni koji ne znaju ili ne žele prepoznati njihovu vrijednost. Također trebamo paziti da te naše dragocjenosti sami ne rasipamo“, naglasio je propovjednik, podsjetivši potom kako smo po tzv. „zlatnom pravilu“, kako ga je Isus formulirao, pozvani ne samo izbjegavati zlo, nego također činiti dobro. Istaknuvši zatim treću uputu prema Isusovu poziv da uđemo na uska vrata i izaberemo tijesan put koji vodi u život, don Anđelko je naglasio kako je upravo to bio put naših branitelja u borbi za pobjedu i slobodu našega naroda. A to je, posvijestio je propovjednik, i put cijele povijesti našega naroda od stoljeća sedmog u borbi ‘za krst časni i slobodu zlatnu’, te je dodao da „ne smijemo smetnuti s uma kako smo i dalje u ratu, tj. da naša borba nije prestala 5. kolovoza 1995. godine. Riječ Božja nam to posvješćuje po sv. Pavlu u Poslanici Efežanima, izrazom da smo u duhovnom boju (Ef 6,10-20). Danas, u ovim hrvatskim, europskim i globalnim okolnostima posebno smo u borbi za čuvanje naših ‘bisera’. Njih imamo, hvala Bogu, mnogo, ali navest ću samo četiri, koji nisu samo hrvatski ili kršćanski biseri, nego i Božji dar svakome čovjeku, ali su sada presudni za našu budućnost“, naglasio je don Anđelko te naveo najprije razum, koji moramo tako koristiti da ne povjerujemo lažima raznih ‘novonormalnih’ ideologa, manipulatora i profitera. „Poseban biser je sloboda – nju danas moramo čuvati kao zjenicu oka, jer globalne elite žele slobodu oduzeti ljudima u zamjenu za sigurnost i ‘pune jasle’! Zatim život, kao najveći Božji dar, ali čuvanje i napredak života traži žrtvu – za sebe i obitelj, za Crkvu i narod, jer naš narod se nalazi usred demografske smrti! I konačno vjera, koja je naš najdragocjeniji biser, te je presudna i za čuvanje ostalih ‘bisera i svetinja’. Vjera je naše potpuno oslanjanje na Boga, a ne na moćnike ovoga svijeta, kao npr. na politiku, baš kako nam je posvijestio papa sv. Ivan Pavao II.: ‘Ne vjerujte onima koji vam obećavaju lagana rješenja – bez žrtve se ne može sagraditi ništa veliko’!”

Podsjetivši na kraju na povijest nastanka liturgijskog slavlja godišnjice posvete rimske bazilike Svete Marije Velike, odnosno Gospe Snježne, u čemu predaja navodi kako je usred ljeta na rimskom brežuljku Eskvilinu pao snijeg, don Anđelko je naglasio kako ni papa ni rimski puk nisu taj neobičan događaj smatrali „klimatskim poremećajem“ nego Božjim znakom, pa je to papi Liberiju bio poticaj da tu podigne crkvu. Nedostatak mudrosti današnjega čovjeka, pa i vjernika, dodao je propovjednik, „jest neprepoznavanje Božjih znakova u onome što se oko nas događa, pa tako i danas umjesto vjere u Boga mnogi olako prihvaćaju ateističku dogmu: ‘Vjerujte u znanost!’ A Biblija nas uči da čovjeku neminovno slijedi propast kada se udalji od Boga i njegova Zakona. ‘Ako se na me ne oslonite, održat se nećete!’, Bog upozorava svoj narod. Hrvatski se narod u ratnom stradanju nije se oslonio na političke ‘meteorologe’, nego se oslonio na Boga i Majku Božju – branitelji su stavili krunicu oko vrata, a sav je narod molio. Zato nije čudno nego je znakovito da su se važne hrvatske pobjede dogodile u znaku Majke Božje. Tako je stalno bilo od bitke kršćanske vojske kod Lepanta 1571. do hrvatske pobjede 5. kolovoza 1995. Pobjedu su hrvatski branitelji izborili s oružjem u ruci i s krunicom oko vrata, a njihove su majke, supruge i djeca molili u domovima, podrumima, crkvama i pred raspelima na ulicama sela i gradova“, posvijestio je don Anđelko te naglasio da ni danas nije moguće pobijediti drugom taktikom. Ponovio je misao „da smo i dalje u bitkama i svi smo danas branitelji naših svetinja i bisera, a to je, po uzoru na naše branitelje, naša dužnost, kako reče sv. Ivan, jer ‘i mi smo dužni živote položiti za braću’ (1Iv 3,16)“, te je propovijed zaključio poticajem da pamtimo Isusove pouke i poruke iz evanđelja, kao ‘ratnu taktiku’ za pobjedu u novim bitkama.

Uz predstavnike domaćih braniteljskih udruga, kojima su se pridružili branitelji Senja, Primorja i otoka koji su branili Hrvatsku na gackoj i ličkoj bojišnici, u misnom slavlju bio je i otočki gradonačelnik sa suradnicima, predstavnici gradske skupštine, vojske, policije te gradskih i županijskih ustanova, kao i nekolicina župljana, koji su prethodno kod glavnog spomenika hrvatskim braniteljima sudjelovali u polaganju vijenaca i molitvi koju je predvodio fra Juro Marčinković.