Misa je bila nastavak programa središnje proslave 1100. obljetnice Hrvatskog kraljevstva za grad Osijek i Osječko-baranjsku županiju održanog dan ranije, a na inicijativu Družbe „Braća hrvatskoga zmaja“ u Osijeku.

U koncelebraciji je bio konkatedralni župnik Matej Glavica, a liturgijsko pjevanje animirali su članovi Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva „Osijek 1862“ te su izveli „Misu u C na čast Kristu Svećeniku“ za folklorni zbor i tamburaški orkestar.

Osvrnuvši se na spomen 1100. obljetnice Hrvatskoga kraljevstva i zajedništvo koje gradimo u krilu svoga hrvatskoga naroda, biskup je u homiliji istaknuo da su u pitanju sasvim konkretne vrijednosti slobode i mira, za koje se netko žrtvovao. „Mislimo i na nedavno iskustvo Domovinskoga rata te na hrabrost i žrtvu branitelja naše slobode i suvremene državne samostalnosti“, rekao je. Poručio je da nas spomen na povijest ne bi trebao formirati kao puke „poklonike prošlih vremena“, nego nam pomoći da u povijesti prepoznamo „učiteljicu života“, slični, kako sam Isus veli, čovjeku „koji iz svoje riznice iznosi novo i staro“. „U tom prepoznajemo poticaj na zdravu bilancu oslonjenosti na spomen i povijesnu baštinu, koja nas svojim iskustvom oplemenjuje, nadahnjuje nas za nasljedovanje, ali i pročišćavanje te nas poziva da dalje gradimo, sada s novim zahtjevima i izazovima našeg današnjega vremena“, dodao je biskup.

Iz obilne riznice poticaja na ljubav prema domovini biskup je izdvojio pismo Osječanina, đakovačkog i srijemskoga biskupa J. J. Strossmayera, upućeno hrvatskoj dijaspori u Americi: „Vrlo mi je drago i velika mi je utjeha, da vas ni mora ni gore, ni daljina puta (…), nije otuđila od drage vaše domovine, od mučeničke naše Hrvatske (…) da s njom zajednički plačete i s njome zajednički radost dijelite. I pravo je tako, vaše srce treba, da je amo na Adriji, na svetom onom – i krvlju preobilno natopljenom – tlu praotaca naših“ (J. J. Strossmayer, 1889.).

Biskup Ćurić podsjetio je da je o istoj ljubavi poučavao i bl. Alojzije Stepinac: „Moralna je i etička dužnost čovjeka, da svoj narod ljubi, cijeni ga i radi oko njegova moralnog i materijalnog pridizanja i brani njegova prava.“ A nadahnut njegovim primjerom našem je naraštaju, u jeku početka Domovinskoga rata ’91., sluga Božji kardinal Franjo Kuharić poručio: „Naše rodoljublje ne smije biti otrovano ni kapljicom mržnje ili želje za osvetom. Obrana slobode i mira je pravo i dužnost (…) Naše je rodoljublje kršćansko.“

Na tom je tragu biskup istaknuo: „Ljubav prema vlastitoj domovini i narodu prepoznajemo kao ‘univerzalni poziv’, ne skučen i izopačen, pretvoren u ideologiju nacionalizma, koja brzo postaje nasilna i nepravedna, kako je to povijest, nažalost, toliko puta pokazala, a i danas pokazuje.“

Spomenuo je da je snažnu pouku za razumijevanje osjećaja i ljubavi prema svom narodu i zavičaju, s velikom osjetljivošću za otvorenost i pokretljivost suvremenoga čovjeka, osobito mladih, dao blagopokojni papa Franjo u enciklici „Fratelli tutti“ 2020. godine, u kojoj svima u svijetu ponavlja prijedlog sv. Franje Asiškoga da žive „oblikom života koji u sebi nosi miomiris evanđelja“, pozivajući „na ljubav koja nadilazi sve zemljopisne i prostorne prepreke“.

Uz brojne vjernike na misnom slavlju nazočan je bio i zamjenik gradonačelnika grada Osijeka Dragan Vulin te članovi Zmajskog stola u Osijeku. Prije završnoga blagoslova biskup je spomenuo kako je molitva za domovinu i hrvatski narod trajno prisutna u srcu i molitvenim zazivima vjerničkih zajednica. Istaknuo je vrijednost doživljaja ljepote i srdačnosti u ljubavi prema domovini i svom narodu, potaknuvši da u izražavanju te ljubavi odgovorno biramo izričaje koji su „na izgradnju“. Potom je, kao znak osobitosti ovoga slavlja, napomenuvši da nije riječ o pjesmi koja pripada liturgijskim skladbama, s okupljenom zajednicom zapjevao prvu strofu pjesme „Život svoj prikazujemo Bogu“, nastale u županjskom kraju, na prostorima Đakovačko-osječke nadbiskupije.