Đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić predvodio je u četvrtak, 10. ožujka večernje misno slavlje u đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra, na kojemu se posebno molilo na dvije velike nakane: za preminule i sve žrtve pandemije izazvane korona virusom, te za mir u Ukrajini. Ovim misnim slavljem Đakovačko-osječka nadbiskupija pridružila se korizmenoj molitvenoj inicijativi Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE) nazvanoj „Okupljanje oko euharistijskog stola“.

Uvodeći u misno slavlje, biskup Ćurić podsjetio je kako su se navršile već dvije godine od početka pandemije, što je tada bilo veliko iznenađenje, s mnogo uplašenosti, straha i pitanja. „U danima kad je njezino širenje započinjalo kod nas u Europi, duboko nam se u spomen urezao ljudski gledano tužan, ali nadahnjujući prizor, kad smo na praznom Trgu sv. Petra u Rimu promatrali papu Franju, koji pred likom Raspetoga moli i razmatra. Tada nam je u svjetlu evanđelja dozivao u pamet iskustvo straha Isusovih apostola: „Poput učenikâ iznenada nas je zahvatila neočekivana i žestoka oluja. Shvatili smo da se nalazimo na istoj lađi, krhki i dezorijentirani, …“ Te je na kraju svoje poticaje pretočio u molitvu Gospodinu: „Bože, ti nas pozivaš da ovo vrijeme kušnje shvatimo kao vrijeme izbora (…) da tijek svoga života ponovno usmjerimo prema Tebi i prema drugima“, rekao je biskup Ćurić.

Okupljenim vjernicima potom je naglasio kako isto nadahnuće kršćanske vjere poziva na vapaj iz svega srca za povratak mira u Ukrajini: „Iskreno suosjećamo s tako velikim brojem stradalih – djece, žena, odraslih i starih. Otvaramo svoja srca dubokoj sućuti i solidarnosti. Kao da ponovno čujemo onu pjesmu iz 1991. godine, i danas prepunu krika i vapaja: „Stop the war!“ – Zaustavite rat, sada u Ukrajini! I na svakom kutku Zemlje! Zato su nam i danas, u predvečerje 20. obljetnice smrti sluge Božjega kardinala Franje Kuharića jako poticajne njegove riječi izgovorene 8. rujna 1991.: „Moleći za mir, mi molimo za sve sudionike u tom tragičnom sukobu. Molimo za žrtve nasilja da ne izgube nadu i da sačuvaju hrabrost duha u podnošenju nanesenih patnja. Molimo i za napadače da im Bog potrese i probudi savjest kako bi upoznali zlo koje zarobljuje njihovu dušu i, obrativši se, odustali od nasilja. Ne sustajmo u molitvi. Ne gubimo nade! Ne sustajmo činiti dobro!“

Tijekom misnog slavlja okupljeni vjernici predvođeni biskupom i nazočnim svećenicima molili su za zdravlje oboljelih i onih koji nose posljedice bolesti, kao i za sve one koji im na mnoge načine služe, za ukrajinski i druge narode koji podnose zla uslijed ratnih sukoba i stradanja koja iza sebe ostavljaju pustoš i smrt, za vođe naroda i njihove suradnike – da širenje ratnih sukoba i nasilja zamijene istinskim dijalogom i uspostavom mira, da Božju blizinu u ljudskoj solidarnosti osjete svi maleni, nedužni i obespravljeni uslijed rata u Ukrajini, napose nebrojni izbjegli i svi nezaštićeni te za sve ubijene i poginule u ratnim sukobima, kao i za sve preminule uslijed bolesti uzrokovane korona virusom.