U svojoj propovjedi generalni vikar je odmah na početku pojasnio što se zapravo slavi ovim spomendanom. Na svetkovinu Svih svetih i spomen svih vjernih pokojnika mi se sjećamo svih koji su nam prethodili, razmišljamo o svima onima koji su prošli ovom zemljom i koji su napustili ovaj zemaljski život i otišli u život vječni pred lice Gospodnje. Sjećajući se svih koji su nam prethodili dijelimo ih na dvije skupine. Prva skupina je ona koju slavimo na blagdan Svih svetih. Crkva se tada spominjala svih koji su trpjeli i bili mučeni zbog vjere, mučeni zbog Gospodina. Kasnije, od 9. stoljeća Crkva proširuje taj blagdan i u svoj spomendan uključuje ne samo mučenike nego i sve koji su život proveli u svetosti života. Pri tom ne misli samo na one svete koje imamo u katoličkom kalendaru, ima toliko drugih svetaca koji su živjeli među nama, koji nisu proglašeni službenim svecima, a u životu su tako živjeli da su se u potpunosti suobličili s Kristom. Sveci su i neki koji su među nama živjeli, istaknuo je generalni vikar, iz naših obitelji o kojima smo slušali i koji su na koncu života ušli u kraljevstvo Božje prepoznati kao oni koji su se do kraja života suobličili Gospodinu.

Mi zapravo razmišljamo o onim ljudima koji su učinili da ovaj svijet postoji. Ako se osvrnemo oko sebe vidimo koliko je grijeh prisutan, vidimo koliko zla ima pa i u našem životu. Postoje ljudi koji su tako živjeli skromno i dajući sebe ovom svijetu da je ovaj svijet opstao do danas. I mi promatrajući ovo sve što danas imamo možemo njima zahvaliti. To su oni koje je Crkva prepoznala svetima ali i još brojnije mnoštvo ljudi koji su svoj život živjeli u skromnosti i ljubavi služenja i davanja, činjenja dobra i izbjegavanja zla, bezuvjetno se predajući onome o čemu nam Gospodin svjedoči. To su svi oni o kojima smo razmišljali jučer.

Sjećajući se svih tih velikana u našoj prošlosti sjećamo se i svih onih drugih, svih vjernih mrtvih koji su otišli s ovoga svijeta i sa svojim nesavršenostima, sa svojim slabostima došli pred lice Gospodnje tražeći njegovo milosrđe. I danas mi dolazimo pred Gospodina moleći se za njih. Molimo Gospodina da im bude milosrdan i da ih njegova ljubav očisti.

Generalni vikar je istaknuo da se na ovoj misi posebno moli za sve žrtve rata na području biskupije, za civilne žrtve i poginule branitelje. I kada razmišljamo o riječi zahvalnosti onda mi sa zahvalnošću molimo za njih jer osjećamo kolika je ljubav potrebna da netko svoj život daje za drugoga a to su učinili naši branitelji koji su bili spremni riskirati i tolike živote dati za našu slobodu, rekao je vikar Katušić. Razmišljajući o braniteljima razmišljamo i o civilnim žrtvama koji su isto ugradili svoje živote u taj korak do samostalnosti i slobode naše domovine. Razmišljajući o njima sjećamo ih se sa zahvalnošću.

Ovo je dan kada bismo svi trebali zastati i razmišljati o prolaznosti života, da kao što su toliki prije nas prošli da ćemo i mi proći, nastavio je. Razmišljajući o toj prolaznosti utješne su riječi našega Gospodina da je volja Oca njegova da tko god vidi Sina, tko god prepozna Gospodina i povjeruje u njega ima život vječni i da ga on uskrisi u posljednji dan.

Mi često razmišljamo o životu vječnome kao o nečem što se događa nakon ovozemaljskog života ali Gospodin želi da već sada imamo život vječni i da nas na koncu ovog života uskrisi u posljednji dan. Gospodin želi da već sada uživamo u životu da imamo puninu radosti i puninu ljubavi o kojoj Gospodin govori. Neka nam današnje evanđelje i spomen na vjerne mrtve bude poticaj da već danas živimo puninu života sa zahvalnošću prema našim preminulima i s pogledom nade usmjerenim prema naprijed razmišljajući o tom trenutku kada ćemo ponovo biti u zajedništvu sa svima onima kojima smo bili na zemlji, rekao je propovjednik na kraju.

Na misi su koncelebrirali kancelar biskupije don David Marjanović, župnik don Marin Lučić i katedrali ispovjednik don Ivan Penava. Euharistijsko slavlje pjesmom si pratili katedralni zborovi pod vodstvom prof. Maje Marušić.