Misa za predsjednika Tuđmana u crkvi Sveta Mati Slobode

II. tjedan došašća, petak, Iz 48,17-19; Ps 1,1-4.6; Mt 11, 16-19;

„Ja, Gospodin, Bog tvoj, tvojem te dobru učim, vodim te putem kojim ti je ići.”

Draga braćo i sestre

1. Kratko prvo čitanje u ovoj svetoj misi uzeto je iz knjige proroka Izaije. Starozavjetni prorok prenosi Božju poruku svojim sunarodnjacima: „Ovako govori Gospodin, otkupitelj tvoj, Svetac Izraelov: ‘Ja, Gospodin, Bog tvoj, tvojem te dobru učim, vodim te putem kojim ti je ići.” (Iz 48,17).

Liturgijsko vrijeme došašće – advent svoj vrhunac – svoje ostvarenje postiže u utjelovljenju, u Božjem silasku među ljude, u Božjem dolasku na zemlju, u Božjem ulasku u zbilju svakog čovjeka. Došašće za kršćanske vjernike je vrijeme sabranosti, vrijeme osobnog preispitivanja: kojim smjerom ide moj život? Je li usmjeren prema pravom cilju? Ili možda ima odstupanja s pravca, a onda i opasnosti da se udaljim od pravog cilja? Za kršćanske vjernike, cilj i svrha našeg života jest  život u zajedništvu s Bogom.

Život po Božjem zakonu daje pravo usmjerenje našem životu. Takav način života vodi pravome cilju – samom Bogu. To je sržna poruka u današnjem prvom čitanju iz knjige proroka Izaije: »Ovako govori Gospodin, otkupitelj tvoj, Svetac Izraelov: ‘Ja, Gospodin, Bog tvoj, tvojem te dobru učim, vodim te putem kojim ti je ići.’«. Sam Bog nas uči onomu što je dobro za nas, za naš život; on je onaj koji nas vodi putem kojim nam je ići. A to je pravi put. Dapače, to je jedini pravi put. U svomu Sinu Isusu Kristu Bog nam je dao to dobro. Dapače, dao nam je svo dobro. On je i njegov zakon – a to je Evanđelje – put kojim nam je ići. Težiti prema tomu Dobru i hoditi tim Putem – istinski je izazov. Puno je toga što nas u svakodnevici našeg života od toga odvraća. Prorok to zna, pa zato jasno ističe veličinu nagrade kojom Bog obdaruje vjernost njemu, ali i koja se gubi nevjernošću Bogu, pa zato veli: »O, da si pazio na zapovijedi moje, kao rijeka sreća bi tvoja bila, a pravda tvoja kao morski valovi! Potomstva bi tvojeg bilo kao pijeska, a poroda utrobe tvoje kao njegovih zrnaca! Nikad ti se ime ne bi zatrlo niti izbrisalo preda mnom!« (Iz 48, 18-19).  Biti vjeran Bogu – to je ono što se traži od svakog čovjeka – vjernika. Ta mu vjernost daje posebno dostojanstvo. S vjernošću Bogu raste i naše vjerničko, dapače – raste svako ljudsko dostojanstvo! Božji poziv čovjeku da mu bude vjeran očituje Božje povjerenje koje mu Bog ukazuje.

S druge pak strane, taj poziv obvezuje čovjeka na odgovoran život, život dostojan Božjeg povjerenja i Božjeg poziva. To je toliko važno da apostol Pavao u svojoj poslanici Filipljanima Kristove učenike zaklinje: »Zaklinjem vas dakle ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani!« Ovomu Apostol nadodaje i vrlo konkretan zadatak: »Podnosite jedni druge u ljubavi; trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira!« (Ef  4, 1-4). Tako, draga braćo i sestre, podnositi jedni druge u ljubavi, čuvati jedinstvo duha svezom mira – konkretan je dokaz odgovorno življenog života, života dostojna poziva kojim smo pozvani. Taj se Pavlov vapaj odnosi, naravno, u prvom redu na Kristove učenike – vjernike i na njihovu vjerničku zajednicu. No, rekli bismo ovdje, da se on može primijeniti i u općeljudskom smislu, na svakog čovjeka pojedinca i na svaku ljudsku zajednicu. Jer: svaki čovjek ima svoje izvorno, neotuđivo dostojanstvo. Svaki čovjek je pozvan strpljivo „podnositi“ drugog čovjeka, u  iskrenom poštovanju i ljubavi. Svaki čovjek je pozvan, u općeljudskim vrijednostima, čuvati jedinstvo duha s ljudima s kojima živi te ove vrijednosti  čvrsto vezati svezom mira  – jer su mu upravo to – jedinstvo i mir  – neotuđivi jamci sretnog života na zemlji. Nema sretna života ni pojedinca, ni zajednice bez jedinstva i mira, bez međusobnog razumijevanja u poštovanju i ljubavi. To, svakako, vrijedi i za svaki narod i za svaku  njegovu  zajednicu – pa tako  i za naš hrvatski narod i za našu hrvatsku državnu zajednicu.

2.  O tim vrijednostima danas i ovdje razmišljamo i za njih se zauzimamo. Što nam danas u ovim turbulentnim vremenima više treba od međusobnog poštovanja u ljubavi, od jedinstva i mira? To su one vrijednosti koje jamče dostojanstven život svakom od nas pojedinačno i svima nama zajedno. Svakom čovjeku – građaninu naše Domovine i našoj Domovini samoj – jedinstvo i mir danas su potrebni poput nasušnog, svagdanjeg kruha. U svijetu u kojem živimo, nažalost sve, vrvi rascjepkanošću, nemirima i podjelama, ugrozom dostojanstva i pojedinca i zajednica.

Barem je nas, i kao narod i kao pojedince, uvjeren sam,  naš vrlo teški  put u nacionalnu i političku samostalnost poučio koliko nam je bilo dragocjeno jedinstvo! Taj put nas je u Domovinskom ratu i poraću, ispunjen gubitcima brojnih  ljudskih života, ranjenima i prognanima, razaranjima naših gradova i sela, slomljenim gospodarstvom te brojnim drugim ugrozama, poučio kako je dragocjen mir – mir za kojim smo tako čeznuli i s velikom ga zebnjom iščekivali, za njega molili i Bogu vapili.  Hrvatska bi i hrvatski narod, pa i svatko od nas osobno, mogao cijelom svijetu, vlastitim iskustvom, plaćenim golemim žrtvama,  posvjedočiti kako je dragocjeno jedinstvo i što se sve, kad ga se posjeduje, njime može postići. Jednako tako, mogli bismo cijelom svijetu posvjedočiti kako je dragocjen, upravo predragocjen – mir i kako je teško  željeti ga, a ne imati ga, kako je teško  i tragično biti bespomoćan a životno ugrožen nemirom, ugrozom, ratom…

3. Draga braćo i sestre, 22. obljetnica smrti prvog predsjednika samostalne, neovisne Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana prigoda je da se sjetimo upravo njegovih napora i zauzimanja za jedinstvo hrvatskog naroda i za mir u našoj Domovini. I jedno i drugo su mu na osobit način bili na srcu.  Jedinstvo domovinske i iseljene Hrvatske, jedinstvo u samoj našoj Domovini te nacionalna pomirba, smatrao je uvjetom opstanka Hrvatske i hrvatstva. Govorio je: „Treba stalno isticati da ovo što smo sada postigli jedinstvom, pomirbom prije razdijeljenog naroda, da smo to postigli s deseterostruko manjim žrtvama negoli što ih je hrvatski narod dao u drugom svjetskom ratu, a bez konačnoga uspjeha. Znači, ne smijemo dopustiti rastrojstvo tog hrvatstva koje smo jedva okupili ovakvom politikom pomirbe“ (…). Poznata su svima nama Predsjednikova neumorna zalaganja za mir, i to  pravedni i trajni mir. Tek su se  postignućem trajnog i sigurnog mira stekli uvjeti za postupni oporavak  ratom opustošene Domovine i daljnje učvršćene mlade hrvatske države u domaćim i međunarodnim odnosima. U tomu je pokojni Predsjednik u svojim razmišljanjima kao primarni cilj naglašavao duhovni i moralni preporod hrvatskog naroda nakon sloma polustoljetne jugoslavenske komunističke vladavine, te bolnih posljedica nametnutog nam rata. Bio je uvjeren „da je danas najpreča zadaća, sviju nas, rad na duhovnom i moralnom preporodu hrvatskog čovjeka i naroda, da bismo se što uspješnije odupirali svim zlima suvremene civilizacije“.

4. Draga braćo i sestre, iako u promijenjenim okolnostima, ove poruke  jedinstva i mira, poruke duhovnog i moralnog preporoda hrvatskog naroda i hrvatske države,  i danas su itekako aktualne i važne. Važno ih je spominjati i o njima razmišljati. Važno ih je uzeti ozbiljno i oko njih se zauzeto truditi. Kao vjernici mi znamo i vjerujemo da takvih vrijednosti nema niti može biti bez vjernosti Bogu i njegovu zakonu na koje nas poziva prorok Izaija u današnjem prvom čitanju.  Bog će obilato darovati one pojedince i narode koji se odluče prihvatiti dobro kojemu ih sam Bog uči,  te da idu putem kojim ih On želi voditi. Ako na Božje zapovijedi budemo pazili u našem osobnom i javnom životu kao  rijeka naša će sreća biti, a tvoja pravda kao morski valovi! Gospodin će nas obilato blagosloviti. Doista, kako nam to poručuje i psalmist: »Tko ide za tobom, Gospodine, imat će svjetlo života.« Neka nam Gospodin udijeli to svjetlo života, neka nam udijeli istinsko jedinstvo, i neka to jedinstvo učvrsti snažnom svezom mira – u međusobnom razumijevanja, u poštovanju i ljubavi. Neka nam pomogne svima u izgradnji mira, spuštanju međusobnih tenzija, te jačanju međusobne sloge i jedinstva.

A prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu i svim poginulim i preminulim  hrvatskim braniteljima: Pokoj vječni daruj im Gospodine, i svjetlost vječna svjetlila njima. Počivali u miru Božjem.  Amen.