Ovo je 51. godina te prakse koju je uveo nekadašnji župnik Ogulina i Oštarija mons. Juraj Petrović. Ovogodišnji predvodnik misnog slavlja bio je profesor na Teologiji u Rijeci i župnik Kostrene, domaći ogulinski sin mr. sc. Ivan Stošić,  u suslavlju čuvara svetišta popa Ante Luketića, župnika Zagorja Ivice Miloša i fra Mirka Gregova iz franjevačkog samostana u Ogulinu a ispovijedao je i don Goran Antunović iz Plaškog i Saborskog. Pjevanje je predvodio župni zbor Oštarija pod vodstvom i uz orguljsku pratnju Mihaela Peca.  

Propovjednik na početku zapitao jesmo li mi zdravi i što je to zdravlje. Na to nitko nema odgovor, što ne znači da nam ne trebaju stručni i humani liječnici i medicinske sestre, bolnice. Ova misa ne želi biti alternativa zdravstvu. Mi se želimo moliti za bolesne jer molitva i ozdravljenje te vjera i zdravlje idu zajedno. U prošlosti se nije molilo za bolesne jer se mislilo da je bolest Božja kazna a društvo je na takve gledalo poprijeko. Isus se borio protiv bolesti koja za njega nije bila samo tjelesna patnja već i prekid veza bolesnika s najbližima. Isus je bolesne vraćao u ljudsku zajednicu, čime je istaknuta moralna dimenzija bolesnika, napomenuo je mr. Stošić. 

Za Isusa zdravlje nije najveće dobro već ono kada se čovjek vrati k Bogu. Bog je istinsko čovjekovo dobro i zbilja bez koje ništa ne može biti dobro, pa ni zdravlje. Ozdravljenja su vidljive pojave Kraljevstva Božjeg i pobjeda Boga nad smrću. Bog je nadvladao zlo uz patnju na križu. Zdravlje je stanje kada se uspostavlja veza s Bogom a vjera je snaga koja daje sigurnost. Kvalitetan odnos bolesnika s obitelji preduvjet je da se dobije duhovna snaga. Čovjek patnje treba integrirati u svoj život pri čemu rastemo kao ljudi, zaključio je propovjednik.

U nastavku je podijeljen sakrament bolesničkog pomazanja za većinu nazočnih vjernika u crkvi kao i onih izvan nje.