Misa za žrtve Križnoga puta u Kumrovcu

Mons. Miklenić je istaknuo: „Danas smo se okupili da bismo obnovili spomen na tragična zločinačka događanja u nedalekoj Bistrici ob Sotli prije 77 godina. Nedaleko slovensko selo Bistrica od Sotli – u svibnju 1945. postalo je mjesto potpunog gaženja, uništenja ljudi i ljudskoga dostojanstva, mjesto potpunog izopačenja ljudi koji su stvoreni i pozvani biti slika Božja. Na valu komunističke revolucije pobijeno je približno 5000 ljudskih osoba, od kojih je svaka, bez obzira na moguće slabosti, svetinja i slika Božja.

Svaka ta žrtva ima neotuđivo ljudsko dostojanstvo i ono joj je najgrublje, povijesno gledano, uništeno, pogaženo, razoreno. Otkrivenih 12 masovnih grobnica rječiti je svjedok izdaje Boga i čovjeka, svjedok i dokaz bezumnog, zločinačkog uništavanja ljudskih života. Te grobnice su svjedoci egzekucije bez ikakvog suda i presude koja je izvršena iz ideoloških i političkih razloga, zbog nepoštivanja ljudskoga dostojanstva svake te osobe i njezinoga prava da politički drugačije misli. Žrtve su civili: djevojke, žene, djeca i starci, te zarobljeni hrvatski vojnici. Svi oni nisu mogli više pružiti nikakva otpor, bili su posve bespomoćni i po svim međunarodnim ratnim konvencijama trebali su biti zaštićeni. Svaka ta žrtva ima ime i prezime, pripada određenoj obitelji, rodbini, svaka ta žrtva voljela je, imala svoje životne nade i planove – i sve je to zločinačka ruka uništila.“

U homiliji se mons. Miklenić osvrnuo na svetkovinu: „Danas kad slavimo svetkovinu Presvetoga Trojstva zahvaljujući Duhu Svetome sposobni smo nazrijeti tko je Bog. Sposobni smo spoznati da je Isus, naš brat, i da nam je otkrio da ga je poslao Otac – da bi izvršio djelo spasenja ljudi. Isus nam je otkrio da su On i Otac jedno. Čuli smo u današnjem evanđelju: “Sve što ima Otac – moje je”. Isus nam je također otkrio da Otac šalje Duha Svetoga kojega je On, Sin obećao, i Duh Sveti, kako smo čuli Isusove riječi: “od mojega uzima i navješćivat će vama”. Isus, koji je punina objave Boga, nama je tako objavio da su u jednome Bogu tri osobe: Otac i Sin i Duh Sveti.

Duh Sveti “uvodi u svu istinu” pa je nadahnuo i sv. Ivana da napiše – najkraću i najtočniju definiciju Boga: “Bog je ljubav”. U Bogu odnos među trima osobama je ljubav, a ljubav je najbolji i najpoželjniji odnos i među osobama. Ljubav je medalja s dva lica: jedno je prihvaćanje drugoga i Boga kakvi jesu, drugo je: spremnost na žrtvovanje za drugoga i za Boga. Ljubav pretpostavlja slobodu svake osobe: ne može se nikoga prisiliti da bi nekoga volio, zato je sloboda temelj ljudskoga dostojanstva svake osobe.“ (…) vidi se koliko smo slika Božja.

Ne možemo misliti da smo u ljubavi prema drugima, ako nam nije silno važno poštivanje dostojanstva svake ljudske osobe, slobode, vjerskoga, političkoga i kulturnoga uvjerenja svake ljudske osobe. Nismo slika Božja i ne možemo biti u ljubavi, ako ne poštujemo da se drugi slobodno razlikuju i ne slažu s nama u svjetonazoru, vjeri, politici, kulturi i na drugim područjima života. Ako je već to naše neprihvaćanje drugačijih i drugačijega nijekanje da smo slika Božja, koliko li je tek izopačenje i izdaja Bože zamisli o čovjeku kad jedni ljudi postaju isključivi, agresivni, nasilni prema drugima. Objavom da smo stvoreni na sliku Božju, Bog nam otkriva i potvrđuje da je svaki čovjek za njega svetinja, najveća vrjednota i zato za svakoga od nas drugi čovjek, bez obzira na sve razlike, mora biti uvijek svetinja.“

Mons. Miklenić zaključuje: „Ovim današnjim molitvenim okupljanjem iskazujemo dužni pijetet tim žrtvama, spominjući se njih i njihove žrtve priznajemo im i na neki način vraćamo njihovo pogaženo ljudsko dostojanstvo. Ovom misnom žrtvom pridružujemo ih Raspetome na križu i molimo da budu dionici i njegova uskrsnuća. (…) Kao vjernici svjesni smo da su se te strahote u Bistrici ob Sotli i na drugim mjestima, mogle dogoditi jer se čovjek postavio na mjesto Boga, jer se usudio istisnuti Boga, proglasiti da Boga niti nema. Usudio se odbaciti da je čovjek slika Božja, pa je onda odlučivao o životu i smrti i drugih i tako onemogućio žrtvama i njihovo ljudsko dostojanstvo i pravo na život. Zato smo mi vjernici pozvani da na sve načine vraćamo Boga u čovječanstvo, u naše hrvatsko društvo, u naše obitelji, u srca svih ljudi dobre volje – da se takvi zločini nikada više ne bi ponovili.

Primjereno je da se toga strašnog zločina spominjemo danas baš ovdje u Kumrovcu gdje je, po općem uvjerenju, rođena osoba koja je – kako potvrđuje suvremena povijesna znanost – bila na čelu tog revolucionarnog zločinačkog pothvata. Primjereno je da baš ovdje u Kumrovcu svojom molitvom za te žrtve očistimo spomen i na prošlost toga mjesta i na tu osobu pa da istinu o tom zlu, o tom zločinu pamtimo i prenosimo budućim naraštajima bez ikakve želje za osvetom jer bi ona bila nedopustivo novo zlo. (…) Stoga u ovoj misi molimo: milost da uvijek budemo svjesni da smo slika Boga koji je ljubav. Molimo za sve te žrtve da im Gospodin udjeli svoj mir. Molimo za počinitelje tog krvavog zločina, kao i zločina zavjere šutnje i neistine. Molimo da se počinitelji zla pokaju pa da istina bude razglašena da se ne ponovi. Molimo da naše iskazivanje počasti žrtvama i nama pomogne da im se i mi pridružimo u vječnoj ljubavi i sreći.”