Misa zadušnica za mons. Josipa Šantića

Mons. Josip Šantić preminuo je u 69. godini života i 45. svećeničke službe u svom domu u Postirima, nakon duge i teške bolesti. Misu zadušnicu za mons. Šantića služi generalni vikar Vojnoga ordinarijata u RH don Marko Medo.

Mons. Josip Šantić

Mons. Josip Šantić rođen je 25. ožujka 1946. godine kao deveto od desetero djece obitelji Šantić. Završava sjemenišnu gimnaziju u Zadru 1964., te iste godine upisuje teologiju u Splitu. Zaređen je za svećenika 29. lipnja 1970. godine u Komiži na Visu. Odmah nakon ređenja postaje kapelanom župniku don Anti Marušiću u rodnoj župi, a poslužuje i obližnju župu Splitsku da bi godine 1971. bio imenovan župnikom Vrsnika i Pilava te katehetom srednjoškolaca u Jelsi na Hvaru.

Godine 1977. imenovan je rektorom Centralnoga bogoslovnoga sjemeništa u Splitu i na tom mjestu ostaje 5 godina. Godine 1982., na zamolbu tadašnjega hvarskoga biskupa vraća se na Hvar, gdje je imenovan generalnim vikarom Hvarske biskupije i katedralnim župnikom u Hvaru. Te dvije dužnosti nastavlja obavljati i nakon 30. travnja 1989. godine, kad je mons. Slobodan Štambuk imenovan hvarskim biskupom. Tijekom 15 godina djeluje kao kateheta otoka i grada Hvara, u pastoralu obitelji i mladih, a radi i na obnovi hvarske katedrale, župne crkve u Vrsniku i Pitvi, zgrade bogoslovije u Splitu. Kao svećenik i dragovoljac bez oružja sudjeluje u Domovinskome ratu na bojišnicama Velebita, Novigrada Zadarskoga i na rtu Pelegrinu (Hvar), svjestan koliko je bilo potrebito biti blizu našemu vojniku.

Kad se godine 1997. osnovala Vojna biskupija u RH, biskup Josip Jezerinac poziva ga u Zagreb za generalnoga vikara, na što se odlučuje šest mjeseci kasnije, na nagovor kardinala Franje Kuharića. Tu službu vršio je trinaest godina. Sveti Otac imenovao ga je osobnim prelatom Njegove Svetosti. Nositelj je odlikovanja Lurdskoga svetišta „počasnoga kapelana” s pravom nošenja prsnoga križa. Utemeljio je i klapu Hrvatske ratne mornarice „Sveti Juraj” 2001. godine.