U koncelebraciji je bilo petnaestak svećenika, među kojima i kanonici Prvostolnog kaptola zagrebačkog, kao i svećenici koji su surađivali i prijateljevali s mons. Stepincem. Po običaju, na misi se uz rodbinu mons. Stepinca okupio velik broj vjernika iz domaće župe, ali i drugih dijelova grada.

Uz riječi Evanđelja vlč. Rađa je posjetio, kako je to najvažniji Isusov govor, poznat kao „Govor na Gori“, no ovdje evanđelist Luka navodi da ih je Isus izgovorio na ravnom, a očito radi važnosti Isus je te riječi više puta izgovarao. Povezujući riječi Evanđelja sa životom mons. Matije Stepinca iznio je vlastito svjedočanstvo, jer je mons. Stepinac bio njegov župnik te ga pratio od krštenja do đakonskog ređenja, a svećeničko nije dočekao.

U službi koju danas obavlja, često je prilici odgovoriti na pitanje kako je postao svećenik. „Svaki put kad se susretnem s tim pitanjem, uvijek govorim o Matiji Stepincu. Uvijek kažem ‘imao sam župnika koji je znao crkvu i župu pretvoriti u dom; ja sam se u crkvi počeo osjećati kao doma i zato sam postao svećenik, jer me Bog ugostio u svojoj crkvi kroz jednog svećenika“.

Vlč. Rađa je posvijestio kako svaki svećenik ima neku svoju karizmu, a mons. Stepinac je imao upravo karizmu, tj. znao je otvoriti prije svega svoje srce za one koji su gladni, odbačeni, ali i za one koji su bogati, koji su siti, koji se smiju. No, „samo ona osoba koja je doživjela u svom životu da je Bog nju samu pohodio u njezinu siromaštvu, u njezinoj gladi, suzama i u njezinim odbačenostima, samo osoba koja je i sama Boga doživjela, takav odnos zna imati prema drugima. Vjerujem da je to bilo zato jer je on sam s Bogom imao jedan prisan odnos, bio je čovjek vjere, bio je čovjek koji je sam doživio od Boga da ga prihvaća takvoga kakav je, da ga ljubi takvoga kakav je, a to je bio način da drugima prenosi tu ljubav koju je sam primao. Ne znam ljepši način opisati mog župnika, ali mislim da je to i najbolji način kako se njega može opisati, kako se njemu može zahvaliti za sve ono što je činio u životima svakoga od nas.“

Homiliju je zaključio riječima „neka mu dragi Bog otvori vrata nebeska, neka ga ugosti u svojem Kraljevstvu na onaj isti način na koji je on u ovoj crkvi i u ovom župnom dvoru ugošćivao nas kada je to nama bilo potrebno sa raširenim rukama kojima je znao svakoga zagrliti i učiniti da se osjeća doma“.

Nakon popričesne molitve, domaći župnik preč. Josip Golubić zahvalio je predvoditelju slavlja i svećenicima. Izrekao je i zahvalu vjernicima što spomen na mons. Matiju drže tako živim, jer na njegovom grobu ruže ne venu, svijeće se ne gase.

Po završetku mise, vjernici su se zadržali na agapeu i u bratskom razgovoru prepričavajući susrete s mons. Stepincem.