Misa zadušnica za ubijene svećenike i redovnike u II. svjetskom ratu u Vrgorcu

13 svećenika i redovnika za koje se slavila misa zadušnica članovi su Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja (8), Franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije (1) i Splitsko Makarske nadbiskupije (4) koji su ili porijeklom iz Biokovskog dekanata ili su za vrijeme II. svjetskog rata na ovom području okrutno smaknuti.

S predslaviteljem su suslavili fra Željko Štrbac, župnik Kozice i Zavojana, don Ivan Đonlić, župnik Stilja i Prapatnice, don Dražen Radman, župnik Dusine-Veliki Prolog, don Ante Bekavac, župnik Zagvozda, don Pavao Banić, župnik sv. Marka-Makarska i dekan makarskog dekanata i fra Josip Repeša, župnik Vrgorca i dekan Biokovskog dekanata.

Na početku misnog slavlja dekan Biokovskog dekanata poimenice je pročitao svih 13 svećenika i redovnika koji su, kako je rekao: krvlju rođenja ili krvlju mučeničke smrti ostali dionici Biokovskog dekanata. Pri tome je istaknuo datum i mjesto rođenja kao i datum i mjesto smrti.

U homiliji je fra Miljenko istaknuo: Bog nas je jednoga dana stvorio na svoju sliku i priliku. Zaželio je da to bude način našega života. Međutim, prvi ljudi su se polakomili, pokušali su biti kao Bog i sada nam je tako kako jest. Mučimo se da bismo u znoju lica svoga ponovno zaradili mjesto u Božjem kraljevstvu. Trenutna uljudba u kojoj živimo drukčije nam govori o nama samima. Ona kaže da smo središte svijeta, da nakon ovoga života nema ništa. Ponavlja nam ono što je zlo prišapnulo prvim ljudima u zemaljskom vrtu. I da je poslušamo? Isto su nam pokušavaju uvaliti i zlosilne ideologije: nacionalsocijalizam, fašizam i jugokomunizam. Htjeli su skinuti Boga s nebesa da bi onda neke između sebe proglasili bogovima. A mi bismo trebali šutjeti, gutati tu njihovu laž i klanjati im se očekujući mrvice s njihova stola. Tko je zagrizao bačenu udicu završio je poput Adama i Eve, izgnani su iz zemaljskoga raja, odnosno izgnani su iz svoje Crkve, svoje domovine, svoga okružja. Mudar čovjek prozret će sve te stupice i kao izgrađena ličnost nastaviti dalje. Postat će zapravo svjetlo koje će i drugima pokazivati put. Vidjeli smo to i na primjeru ovih svećenika i redovnika te vjernih članova puka Božjega zbog kojih smo se večeras skupili ovdje.

Ovo nam sve pokazuje da i danas dobro treba paziti koje misli i stavove propuštamo u svoju nutrinu, jer ćemo na temelju njih oblikovati svoj život. Da bi nas u tome smeli, viču da pustimo prošlost kraju, idemo se okrenuti budućnosti. Ponovno je to sirenski poziv zla iz zemaljskoga vrta. Ne može se na temelju njihovih laži ništa izgraditi, kamo li sretna budućnost. Zbog toga trebamo spoznati tu laž, pa i svoju vlastitu ako je ima, te onda nastojati izgraditi i sadašnjost i budućnost.

Bog je i u našim životima i u životu našega naroda učinio mnoga čuda. Svatko najbolje za sebe zna kada se i kako to dogodilo, a za naš narod znamo da se to dogodilo Domovinskim ratom. Izvojevali smo slobodu jer smo prepoznali zajedničku opasnost i zajedno joj se oduprijeli. Shvaćali smo da se možemo razlikovati u ovom i onom, ali smo uvijek pritom hrvatski rodoljubi čije su ruke otvorene našemu Bogu.

Na nama je sada odgovornost baklju vjere i slobode predati budućim naraštajima. Nemojmo se tužiti na poteškoće. Uvijek će ih biti i uvijek će netko na njima dokazivati se tko je i što je. A mi ćemo tada biti gore na nebesima gdje je kraj naše ovozemaljske trke. Zaslužimo, dakle, ta nebesa svojim životom i radom.

Na kraju misnog slavlja dekan Biokovskog dekanata pozdravio je sve sudionike mise, zahvalio se na sudjelovanju i pozvao okupljene na molitvu za sve žrtve rata, s bilo koje strane sukoba i za njihove krvnike za obraćenje.

Na svetoj misi pjevanjem su sudjelovali i članovi župskog zbora župe Navještenja BDM u Vrgorcu.