Večernju misu predvodio je retfalački župnik preč. Ivan Jurić, a propovijedao aljmaški župnik vlč. dr. sc. Tomislav Ćurić. Na misi su koncelebrirali nekadašnji retfalački kapelan, komletinački župnik, vlč. Ivan Petričević i retfalački kapelan vlč. Danijel Tigandžin. Na misi je pjevao Mješoviti zbor, uz ravnanje Ivana Bošnjaka i orguljsku pratnju Vjere Kurtović,

U svojoj propovijedi vlč. Ćurić je, među ostalim, istaknuo: „Po čemu i zašto taj župnik bio tako velik, velik čovjek, svećenik? Slušali smo ovih dana i biskupe i svećenike i vjernike koji su o njemu govorili tako divne stvari, sve nama dobro znano jer smo s njim ovdje živjeli skoro 33 godine, dok je u ovoj župi obavljao svoju župničku službu. Gdje god okom pogledamo, što god u ovoj crkvi dotaknemo u svemu je naš župnik ostavio svoj trag, svoj pečat i na tome smo neizmjerno zahvalni. Zašto je bio velik? Ne zbog toga što je veliko i značajno za svijet, baš suprotno. Naš župnik je bio velik zbog toga što je veliko i značajno pred Bogom, ne pred ljudima, a to su duhovne vrline; kreposti koje je on živio i svjedočio svojim vlastitim životom. Zato je on za nas velik i zato je on nama primjer i zato je on dar Božji i Crkvi i našem narodu. On je u svojoj oporuci napisao… da se na njegovu sprovodu održi homilija, tumači Božja riječ, a nemojte, kaže ništa govoriti o meni. Zamislite kako je to veliko! Tko to može? Nakon gotovo 58 godina svećeničkog života tako ponizno reći govorite o Evanđelju, na mom sprovodu nemojte govoriti o meni!“

Vlč. Ćurić je rekao kako je vlč. Schumacher bio „čovjek duboke vjere koju je autentično živio, propovijedao i vjerovao – bio je vjerodostojan; živio u skladu s voljom Božjom (ne namećući svoju ni drugih ljudi) koju je nastojao prepoznavati i prihvaćati, a to nije jednostavno ni lako, ali je moguće zato što se oko toga trudio“.

Vlč. Petričević podsjetio je kako je kao mladomisnik došao u retfalačku župu 31. svibnja 1975. godine gdje je bio kapelan 12 godina i tri mjeseca koliko je ravnopravno sa župnikom služio Božjem narodu te ga itekako dobro poznaje. Naglasio je bit Schumacherovog mladomisničkog gesla “Kao što je tijelo mrtvo bez duše, tako je vjera mrtva bez djela” (Jak 2, 26) u predanom življenju te su obojica u župi „bez puno razgovora, jer je bilo puno službi, znali što treba misliti i učiniti“. „Uvijek sam se divio njegovoj skromnosti i velikom duhu kako je primao svakog, poštivao ga i za svakoga je imao vremena. Ono što manjka svima nama ljudima, bračnom paru i u svakomu razgovoru je to da ne znamo slušati, a on je slušao i slušao. Imao je duhovnu moć primjećivanja i otkrivanja, to je bilo veličajno.“

Za djela ljubavi i duhovnom očinstvu župnika Schumachera naposljetku mise u ime retfalačke župne obitelji zahvalila je župljanka Nevenka Špoljarić naglasivši kako su duhovnog oca vjeroučenici nazivali Pater, koji je „kućnu Crkvu“ pohodio biciklom i pješice i iz čijeg su pastorala rasla svećenička i redovnička zvanja.