Misa zahvalnica je poziv „da iz svega što smo doživjeli ponesemo ne samo znanje, nego i mudrost; ne samo informacije, znanstvene alate i titule, nego i povjerenje u Boga koji ide s nama“, poručio je nadbiskup Zgrablić, rekavši da je na kraju akademske godine dobro stati zbog sabiranja rezultata, umora, ali i zbog smisla.

„Prebrzo prelazimo iz roka u rok, iz semestra u semestar, a malo zastajemo kako bismo rekli jednostavno, a važno: Hvala. Zahvalnost je više od uljudnosti i pristojnosti: ona je čin slobode, govor srca, riječ molitve. Tko zahvaljuje, prepoznaje da nije samo svojim snagama sam dosegnuo puno toga, nego vidi još širu sliku svoga nastojanja, truda i djelovanja“, rekao je nadbiskup, istaknuvši da nas „zahvalnost uči istini i poniznosti, ali i radosti“.

Poručivši kako je važno da Bogu, izvoru svega dobra, zahvalimo za proteklu akademsku godinu sa svim njenim trenucima: lakima i teškima, jasnima i zbunjujućima, nadbiskup je istaknuo da je, liturgijski, zahvaljivati Bogu čin pobožnosti, ali i duboki čin vjere.

Razmatrajući Isusovo pitanje učenicima: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ u navještenom Evanđelju, nadbiskup je rekao da to „nije akademsko pitanje, ispit i provjera znanja. To je pitanje osobnog identiteta i vjere. Isusovo pitanje učenicima ne traži pametan odgovor, nego iskreno srce“, naglasio je nadbiskup Zgrablić, istaknuvši da „vjera nije informacija, nego osobni odgovor“.

„Kada u akademskoj zajednici gotovo sve mjerimo uspjehom, količinom položenih ispita, brojem pročitanih knjiga, znanstvenih radova i citata u raznim znanstvenim radovima, Isus nas podsjeća da znanje nije isto što i Mudrost, da informacije nisu isto što i Istina, da znanstveni alati nisu isto što i Život. Vjera nije prepričavanje tuđih mišljenja ili znanstvenih otkrića, utvrđivanja i pojašnjavanje određenih Božjih zakonitosti. Vjera je osobni stav, osobna odluka, čin osobne volje i opredjeljenje srca. Vjerovati znači imati udjela u Božjem životu“, poručio je nadbiskup Zgrablić, potaknuvši sve da odgovore na pitanje: „ Tko je Isus Krist za mene?“.

Cilj vjernika „nije samo da znaju što više, nego da jasnije prepoznaju djelovanje Duha Svetoga u sebi i drugima; da nam vjera bude kompas i u znanosti, poslu, obitelji, međuljudskim odnosima. Vjera bez osobnog odnosa s Kristom ostaje teorija, a odnos s Kristom ne gradi se samo riječima, već životom, kroz odluke, ponašanja, reakcije. Osobni odgovor na Kristovo pitanje postaje čin unutarnje hrabrosti.

U zajedništvu s Kristom i osluškujući Duha Svetoga, znanje se pretvara u smisao, a učenje u mudrost. Zato je vjera u Isusa najvažniji kapital koji se može ponijeti iz akademske godine“, poručio je nadbiskup.

Rekavši kako nam „Isus otkriva Božju logiku u kojoj nema slave bez predanja i života bez žrtve“, nadbiskup Zgrablić podsjetio je da je akademska godina „donijela i neispavane noći, stres zbog nekih zadataka i rokova, mentalni pritisak, neuspjele ispite, sumnje u vlastite sposobnosti, ponekad i pitanja: Jesam li na pravom putu? Ima li sve ovo smisla“.

„Isus ne uljepšava stvarnost – on pokazuje istinu, da put koji vodi prema punini života prolazi i kroz teškoće. Ali, ako vjerujemo, ne ostajemo sami. Krist ide ispred nas, ne da nas promatra s visoka, nego kao onaj koji je već prošao najdublju tamu. On postaje snaga u našim križevima i naporu životnog puta“, rekao je nadbiskup.

Potaknuo je na zahvalnost za uspjehe, „ali i za naše borbe i križeve, jer nas to izgrađuje. U njima se rađala naša pozitivna otpornost, dubina i istinska vjera.

U svijetu koji nas poziva da budemo bolji od drugih, da skupljamo bodove, certifikate, preporuke, nagrade, priznanja, Isus predlaže drugačiji put: ne čuvaj život samo za sebe, daruj ga“, poručio je predvoditelj slavlja, rekavši da nas „Isus poziva na život koji nije zatvoren, nego otvoren, dostupan, koji se dijeli.

Naš život u Božjim očima ne mjeri se uspjesima po ljudskim mjerilima, nego dobrom koje smo učinili, zahvalnošću koju smo iskazali, poniznošću koju smo živjeli, mjerom kojom smo se darovali, pomoći u kojoj smo prosvijetlili drugoga da bude bolji, radošću kojom smo usrećili drugoga.

Isus nas poziva na drugačiji pogled na uspjeh, u kojem se ne mjeri sve ocjenama, bodovima i titulama, već time koliko je čovjek po mjeri Kristovoj“, istaknuo je nadbiskup Zgrablić.

Upozorio je kako „u društvu koje nagrađuje vidljivost i učinkovitost, lako zaboravimo tihu svakodnevnu svetost: kada nekome ustupiš vrijeme, strpljenje, rame za oslonac. Isus nam pokazuje da najdublji trag ostavlja onaj tko se daje, koji umire sebi, a ne onaj tko se sebično štiti i gomila materijalna dobra“.

„Isus traži da budemo darežljivi u vremenu, pažnji, suosjećanju. Taj model trebaju Crkva, znanost, akademska zajednica i svaka osoba: ljude koji ne žive da bi sačuvali sebe, popeli se na ‘viši položaj’, nego da bi oblikovali svijet u sebi i oko sebe u svjetlu Evanđelja, po Božjoj mjeri“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

U misi su suslavili umirovljeni zadarski nadbiskup Želimir Puljić, svećenici, predavači na Teološko – katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru, među kojima i dr. don Zdenko Dundović, ravnatelj toga Odjela. U misi su sudjelovali prorektori Sveučilišta u Zadru: prof. dr. sc. Anita Pavić Pintarić, prorektorica za studente i studije, prof. dr. sc. Lena Mirošević (za organizaciju, ljudske potencijale i izdavaštvo) i prof. dr. sc. Zvjezdan Penezić (za znanost i informacijsku strukturu) te neki profesori i studenti.